napisao sam oduži post o svojim greškama,ali mi je pukla veza pa ga nisam uspio postat.pošto sam veliki dio puta prošao sam jer se nisam imao kome otvoriti i nisam imao osobu sa kojom bi mogao razgovarati puno sam griješio i pisao sam raznorazne gluposti po raznim forumima.roditelji nisu imali razumijevanja za moje stanje te su ga pripisali svemu samo ne onome što u stvari je.moji prijatelji i još neke osobe sa kojima inače mogu otvoreno razgovarati također nisu razumjeli težinu moje situacije.oni od kojih sam očekivao najviše razumijevanja stisnuli su mi najveću blokadu i svaki put kada bi se htio otvoriti naletio bi na zid.zid šutnje i ignoriranja.
ne samo da mi nitko nije mogao pomoći već me nitko nije htio ni saslušati,ni probati me razumjeti.
na kraju mi se i samom bilo teško otvoriti jer sam u svojim očima sam sebi bio čudan.osjećao sam se kriv jer sam pustio da mi osoba do koje mi je bilo stalo klizne kroz prste.išao sam analizirati sve svoje postupke te sam sam sebe psihoanalizirao i dozvolio drugima da to naprave.
bilo je tu stručnih i nestručnih ljudi.dobivao sam razne neugodne kritike i ružne komentare,ali pošto sam i sam pisao gluposti dobio sam što sam i zaslužio.nakon dužeg vremena sam naletio na BPD pa sam čitao malo o tome.bio sam zainteresiran pa sam čitao sve više i više te nalazio razne stranice na webu vezane uz isto.čitavši to sve i upijajući informacije sam shvatio koliku rupu imam u općem znanju,a vezana je uz psihologiju.nije me ništa dovelo u tu situaciju nego moje vlastitio neznanje.neupućenost u samu temu te nedostatak objektivnosti.nedostatak objektivnosti=višak subjektivnosti ili emocija je još uvijek prisutan kod mene,ali u puno manjoj mjeri.puno sam griješio i imao sam puno toga ružnoga i negativnoga za izbaciti iz sebe.
osjećao sam se strašno loše,a nisam mogao uprijeti prstom u točan razlog ,svojeg lošeg stanja.moguće je da ću i dalje griješiti i pisati gluposti.pogotovo po tuđim blogovima.unaprijed se ispričavam
i ostavljam ovaj blog i svoje komentare otvorenim za svaku kritiku,savjet ili čak i ispravak krivog navoda.ako netko misli da sam mu dužan ispriku vrlo rado ću mu istu dati.još uvijek nisam 100% objektivan.najvjerovatnije neću nikada ni biti.iskreno smatram da mi je to više plus nego minus,no to je opet moje subjektivno mišljenje.da sam uspio biti 100% objektivan ne bi sada bio ovdje i pisao ove riječi.sebi sam uglavnom uspio pomoći i više ne zahtijevam odgovore od onih koji mi ih ni na prvom mjestu nisu mogli dati niti zahtijevam pomoć od onih koji mi ju nisu mogli pružiti.isto tako bi cijenio da su mi neki ljudi probali objasniti neke stvari,a ne da sam do nekih banalnosti i znanstvenih činjenica morao dolaziti sam pipkajući u mraku.očito su ti isti mislili da sam jadna budala sa nedovoljnim kvocijentom inteligencije da bi razumio sve to.na netu sam naletio na masu ljudi koji su prošli ovo kroz što sam prošao(prolazim)ja i shvatio sam da sam mogao proći puno gore i da ima i gorih sudbina od moje.nadam se da ću uspjeti kroz svoja i tuđa iskustva,te kroz ispovjesti bolesnih i onih koji su im bliski izvući korist za sve njih.meni je osoba koja je sama bolesna pomogla da razumijem i da prihvatim neke stvari i bez nje bi i dalje tapkao u mraku.biti će ovdje još svakakvih postova,što znanstvenih,što emocionalnih,mojih i tuđih fotki,priča i pričica.sve samo ne dosadno.
Post je objavljen 31.01.2007. u 16:11 sati.