Moram napraviti samo kratak osvrt na moju današnju fiksaciju potaknutu jednim antipatičnim debilom kojega sam danas imala "sreću" upoznati. Naime, bila sam u banci i strpljivo čekala svoj red kad se odjednom pojavio ostarjeli galeb, koji se u međuvremenu posvetio cugi (vidi se po crvenom nosu), i jednostavno stao na početak reda jer su tu dva šaltera i gdje piše da se čeka u jednom redu, i gdje to piše (?) jer on je najpametniji od svih i predobar da bi gubio vrijeme u redu zajedno s ostalim smrtnicima. Ok, njegovo je vrijeme neprocjenjivo,a naše su mu smrtničke navade glupe i on besramno baca rukavicu u lice svim dobro odgojenim i pristojnim ljudima koji se čak srame ulaziti u raspravu s njim...
Ja požalim što u torbi nemam neko damsko vatreno oružje da ga izvadim i uperim u neotesanu prostu glavu, prikratim ga za ostatak malog bijednog života i obranim građansku čast sebe i ostalih popljuvanih ljudi koji stoje u redu. Bila bih u stanju slobodom platiti tu satisfakciju.
I cijeli dan razmišljam kako je dobro što nemam pištolj jer bih bila u stanju ubiti i po nekoliko puta tjedno. Panično izbjegavam šaltere, autobuse, tramvaje i sva ostala susretišta velikih masa u kojima sam osuđena na kontakt s ljudima najgore vrste. Dodiruju me primitivci, laktaši, pijanci i narkomani,ekshibicionisti, sodomisti, isfrustrirani mizogini i mizantropi, patološki asocijalci, sadisti najgore vrste, rekreativni manipulatori i masturbatori... Zadiru u moj intimni prostor, obraćaju mi se ili čak zadiru u moja građanska prava, a ja sam kao svaki pošteni kruhotvorac - bespomoćna.
I dok vozim, često poželim imati nešto vatreno u pretincu za rukavice i jednostavno pucati u spuštene aute zatamnjenih stakala koji bezglavo jure i stavljaju tuđe živote na kocku, a najčešće nemaju ni tablicu odozada. O, s kojom strašću mrzim te testosteronske manijake koji svoju muškost dokazuju prolaskom kroz crveno i pretjecanjima na najnemogućijim mjestima, a pri tom bezobrazno ugrožavaju egzistenciju "jadnika" u škodama, twingićima, saksićima i ostalim automobilima radničke klase... Stvarno, čini mi se da bih bez primisli i grizodušja mogla pucati u te glupe glave koje si u životu ne postavljaju nikakva pitanja.
A i par svojih bivših bih vjerojatno bila skratila za glavu...
Dobro je da ne nosim pištolj!
Post je objavljen 31.01.2007. u 13:40 sati.