Hrabrosti moja, budi tu,
Kad oblak zasjeni sunce.
I kad prva kap kiše
U otvoreno oko padne,
Pa niz obraz klizne dalje.
Zagrljajem me ogrni,
Kad vjetrovi nasrnu
Na slabost mojih snova.
Budi im vječna podrška
I razgrni smetove sumnji,
Na putu prema stvarnosti.
Dušu mi zaštiti toplinom
Misli i pogleda svojih,
U trenucima tjeskobe i tuge.
I budu uvijek blizu, na korak,
Da ne moram moliti druge.
Ničije ruke ne grle srcem,
Ničije oči ne miluju pogledom,
Ničije usne ne ljube s pečatom,
Ničije misli ne razdvajaju oblake
Da me sunčevom svjetlošću okupaju.
Ničije drugo, dušo moja!
Samo ti znaš trag postojanja
Ostaviti duboko i zauvijek u meni.