Marketing
smile, baby, smile! - 2
- Hoću, kada uđem u neki dućan, da me dočekaju sa smiješkom. Ako mogu birati, naravno da ću ući u prodavaonicu u kojoj me dočekaju sa smiješkom nego u neku u kojoj su svi mrgodni!
- Ako uđem u bilo koju prodavaonicu, hoću da me posluže kako treba, a ne tiče me se da li se smješkaju. Nemam ništa protiv osmijeha, ali u životu ih dobivam dovoljno od ljudi do kojih mi je stalo da ih ne trebam kupovati. Zbog nedostatka osmijeha ne kanim zaobići jedno mjesto i po osmijeh otići na ono dalje.
- Meni ide na živce kada se smijulje. Odmah pomislim - što mi se smiju? Misle, evo još jednog naivca kojemu ćemo uvaliti krpice koje smo kupili na Tajvanu na kile kao unikatnu robu! Evo papana kojemu ćemo prodati šrot iz Valjeva na koji smo zakvačili falsificiranu markicu! Ako me već naguze - da mi se još i ne ismjehuju! Dođe mi da ih krenem u čelo čim vidim da se kesere od uha do uha već prije nego sam išta zinuo!
- Za svoje novce hoću pristojnu podvorbu. Ne kanim ostavljati novce nekakvim barabama. Svejedno mi je što misle, hoću da me pristojno posluže!
- Ako ti je svejedno što misle, čemu tražiš osmijeh?
- To je kulturno! Tako je svugdje na Zapadu. Samo uđi u neku njemačku ili švicarsku radnju, pa da vidiš! Zna se kako se prodavači trebaju ponašati!
- Da li osmijeh spada u pristojno posluživanje?
- Hoću da me ne prevare na vagi ili, danas kada je sve već izvagano, da mi ne prodaju robu kojoj je istekao rok trajanja ili nešto pokvareno, da mi iskreno odgovore ako pitam nešto o robi koja me zanima, ako je neka tehnička stvarca da je isprobaju preda mnom i demonstriraju kako radi, da mi objasne što treba znati…. To je ono što se traži od prodavača.
- Ako moram negdje ići, hoću to obaviti što prije na opće zadovoljstvo, a ne da onaj koji ima priliku na meni istresa svoje osobne frustracije i demonstrira nedostatan kućni odgoj, no ne mora se smješkati. Ako radi svoj posao i poštedi me osobnog suviška negativnih vibracija, zašto bih tražio da radi svoj posao i pri tome ga začini glumljenim osobnim suviškom kojim iskazuje navodne simpatije?
Što god mi mislili, sve više je mjesta na kojima je prvo što nas dočeka izvještačeni osmijeh. Sve je više kurtoazne ljubaznosti. Sve su to mamipare. Marketinški stručnjaci su odavno otkrili da ljubazni prodavač proda više robe nego neljubazni. Nije to daleko od zdrave pameti, razumljivo je samo po sebi. Prodavači nagrađivani po učinku odavno su to uočili i bez savjeta stručnjaka. To je neupitno. Problematično je jednino ako si ti prodavač, a ima dana kada ti se nikako ne smješka. Navući osmijeh često je nasilje nad vlastitom prirodom i raspoloženjem, silovati sam sebe. Tanašna je razlika između licemjerja i pristojnosti, između zarađivanja i ulizivanja, između ljubaznosti i pretvaranja, tanašna, ali oštro dijeli.
Post je objavljen 31.01.2007. u 12:57 sati.