Svratih jutros u Kate na kavu, pa na brzaka prolistah Jutarnji. Naš don Živko opet junački buca.
31.01.2007.
JUTARNJA PROPOVIJED
Piše: Živko Kustić
Bilanca vjere i ateizma
“Neka Crkva radije prebroji koliko je lošeg učinjeno u ime ateizma, a koliko u ime vjere, pa ćemo vidjeti kakva je bilanca”, poručila je spisateljica Zrinka Pavlić u ovim novinama 5. i 6. siječnja, osvrćući se na nedavnu Papinu izjavu o ateizmu. Ali kako prebrojiti što su vjernici zla učinili u ime vjere, a što protiv svoje vjere? Za ateiste - kako naciste tako i komuniste - možemo utvrditi da su masovna pogubljenja i druge zločine vršili po nalozima centralnih komiteta i svojih velikih vođa - čak u skladu sa svojim revolucionarnim ideologijama. Za kršćane je, pak, lako utvrditi da su sva nasilja u tijeku povijesti vršili protiv izričite Kristove zabrane.
Kada je Petar - kojega je već bio proglasio poglavarom zajednice svojih sljedbenika - povukao mač protiv stražara koji su ga došli uhititi, Isus je rekao: “Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju, od mača i ginu” (Mt 26,52; Iv 18, 10-11). Isus je to proglasio u Jeruzalemu, a katoličke države europskoga Zapada će baš na Jeruzalem od 12. stoljeća nasrtati s mačevima prolijevajući potoke krvi. U naše se doba i Papa usudio reći da su se time Bogu protivili. Ali ne bi li se vedrija i jasnija bilanca provela uspoređivanjem velikih humanih pothvata u ime Isusovo s takvim - ako ih ima - pothvatima u ime bilo kojeg ateizma? Isusovu su volju tijekom povijesti provodili sveci poput Benedikta, Franje Asiškoga, Vinka Paulskoga, Majke Terezije, sve do upravo preminuloga Abbe Piera.
Slijedili su ih i slijede ih stotine tisuća redovnika i redovnica u službi siromaha, beskućnika, napuštene djece, svih obespravljenih. Ti sveci čovjekoljupci svjedoci su utjecaja vjere na međuljudske odnose. Na žalost, u dugoj povijesti nije se našlo organiziranih ateista koji bi takvo što poduzimali u ime ateizma. Znam, nema se smisla nadglasavati dobročinstvima, ni druge ušutkavati njihovim zločinima. Možda je ovo dobra prilika upozoriti vjernike da Isus nikad nije odobrio nasilje i da su svi koji su u ime vjere vodili ratove, nijekali Isusovu vjeru. Nažalost, još uvijek je potrebno na to upozoravati. Premda je u određenim okolnostima potrebno silom sprečavati nasilje, vjeru se nikad nikome ne smije silom nametati.
E, moj don Živko - ubijali su tvoji kršćani i katolici itekako po naređenjima vaših komesara i politbiroa, samo što ih vi drukčije zovete. Golema većina ljevičara i ateista danas se ograđuje s gnušanjem od staljinističkih čistki - znatno veći postotak od postotka vaših vjernika u Hrvatskoj koji se na sličan način gnuša ustaških zlodjela, a ustaše su većinom bili vaši vjernici - vi se od njih niste ni približno uvjerljivo ogradili. A to što je papama trebalo osamsto godina da se pokaju zbog zločinstava koja su u ime Crkve i vjere počinjena i nije vam neki rezultat.
I nemojte se vi crkvenjaci hvaliti mrvicama koje nam prosipate sa svog punog stola. Nije u ovu zemlju opću pismenost, progres i relativno blagostanje, najveće u povijesti ovih prostora, donio nikakav pop sa križem, nego bravar s petokrakom zvijezdom.
A vi ste se devedesetih sjatili razgrabiti s Tuđmanovim razbojnicima ono što su naši starci radom i odricanjem stekli u 45 godina mira. Što mi imamo od vašeg duhovnog prstena oko Splita, što od golemog franjevačkog klerikata kojeg gradite na prostoru prvobitno namijenjenom širenju splitske bolnice? Koliko vidim, mi hranimo vas, a ne vi nas. U biologiji, organizmi koji žive na račun drugih imaju sasvim konkretno ime.
Uzgred, ima u današnjem Jutarnjem i slika našeg omiljenog narodnog bolesnika, koji se opet, kao, osjeća bolje.
.
Na moj neizreciv užas, vidjevši tu sliku, odjednom sam shvatio na kojeg me drugog ružnog, nosatog, zlobnog patuljka već duže vremena nesvjesno podsjeća njegov lik:
.
Lik iz stripa mi je simpatičan, zato što je siromašan, potlačen, jadan. Lik iz novina, međutim, podsjeća u kakve se nakaze mogu pretvoriti simpatični gubitnici kad namirišu barut i vlast. Sasvim ljudski, i skroz jezivo.