„Svaka rit dođe na šekret“, rekli bi u Zagrebu i okolici, što bi se moglo tumačiti da sve ipak dolazi na naplatu, pa i laži i obmane, ma kako se i koliko pakirale.Obznana podatka da su mirovine u Hrvatskoj pale su na 39% prosječne plaće, umjesto obećanih 50% u prvoj godini
mandata i čak 70% na kraju mandata, razgolitila je katastrofalnu mirovinsku politiku Sanaderove vlade. Trik sa dodatnim obeštećenjem umirovljenika, kojime su nakratko i jednokratno poboljšani kućni proračuni tek jedne petine (i to „boljestojećih“ umirovljenika), nije mogao zamagliti tvrdokornu činjenicu o sve nižim mirovinama, sve manjoj kupovnoj moći umirovljenika i njihovom sve većem zapadanju u bijedu.
Naime, nakon što je nasljedila katastrofalni pad mirovina na razinu od 37% od prosječne plaće, Vlada Ivice Račana, napravila je snažan napor da se razina mirovina podigne, u čemu se i uspjelo te se prosječna razina mirovina povećala od 1159 kuna s kraja 1999. na 1 721 kunu na kraju 2003. što iznosi povećanje od 562 kune, odnosno gotovo 48%. To je povećanje podiglo udio mirovina u prosječnoj plaći na 45% (veljača 2003) . U mandatu Sanaderove vlade mirovine su se povećale ukupno za 182 kune. Kada se usporedi po godinama i kada se uzme u obzir inflaacija (rast troškova života), onda ispada da su se mirovine u mandatu Račanove vlade, realno povećavale za svaku godinu 8,25%, dok su u Sanaderovu mandatu one rasle prosječno za 0,66% godišnje. Ove brojke govore da je rast mirovina godišnje u Račanovu mandatu bio 12,5 puta veći nego li u Sanaderovi iliti da su mjesečno onda mirovine rasle više no sada godišnje. To su neumoljive brojke, ma koliko se o tome šutjelo! To je dakako imalo odraza i na visinu izdataka za mirovine u društvenom proizvodu. 2001. ti su izdaci bili na visini od gotovo 14% dok su 2005. pali na ispod 12%, pa sada mirovine manje koštaju Hrvatsku državu no što koštaju države Europske unije. Ali zato više koštaju hrvatske umirovljenike!
Post je objavljen 30.01.2007. u 19:42 sati.