Marketing
Maske na lice!
Da riskiram bijes mojih sugrađana?
Maškare?
Jedva čekam da prođu.
A opet, ne dopuštam nikome da kaže ni riječ protiv bilo koje manifestacije ludila ovih dana.
Pa sam pošla na konzultacije kod profesora Anića koji kaže da se prikrivanje svog karaktera ili lažno prikazivanje vrlina zove licemjerje.
Uh, grozna sam.
Jedva čekam da prođe sva ta gužva i gungula, pune novine šarenih slika i naslova, isječci na televiziji gdje se ekipama koje luduju po raznim dvoranama i balonima gura mikrofon pod nos - daaa, supeeer nam jeeee...
Svaki vikend obavezan je ples u ovom ili onom mjestu, a poznate grupe ili izvođači, osim Colonie koja je odustala od nastupa zbog nezadovoljstva tehničkim uvjetima bine, ni u ludilu ne odbijaju pozive maškara, kojih ponekad u dvorani zna biti najmanje kad svira netko poznat.
Sve kulminira u jednu nedjelju, velikom povorkom gdje Korzom prođe ponekad i više od stotinu maškaranih grupa. Počnu negdje oko jedan i završe oko sedam navečer prolaskom zvončara, koji već tradicionalno zatvore mimohod.
Završi se u utorak, paljenjem pusta po raznim mjestima, a u srijedu bude pepelnica.
I ja konačno odahnem.
Jer počne službeno vrijeme odricanja nakon skoro tri mjeseca pretjerivanja u svakom pogledu.
I da me pitaju što mislim o karnevalu ozbiljno ću ustvrditi da je to važan dio tradicije mog grada koja se i dalje njeguje i čuva i uvijek iznova stvara kroz nove maske i doživljaje. Objasnit ću koliko se divim grupama koje se mjesecima spremaju, same osmišljavaju i kreiraju svoje maske i kostime, mjesecima žive za te dane, a najviše za dan povorke kada ih svi mogu vidjeti. Dodati ću da sam i sama tih dana osobito ponosna, jer nas gleda i cijeli svijet, čak nas je i Sunday Times uvrstio u manifestaciju vrijednu posjeta.
Ali neću im reći kako jedva čekam da prođe.
Budi tiho Aniću.
Post je objavljen 30.01.2007. u 17:28 sati.