Čudno je,
gubeći se u plavetnilu tvojih očiju,
- slušati kako voliš kiše….
I tvoj pogled
U meni rađa ushitom, čežnjom, za lišćem koje vene…..
Kraj tebe se ne mogu naužiti jeseni,
jer uvijek i iznova u meni BUDIŠ proljeće!
Volim te, možda netko
zna i zbog čega.
.......Ja – NE ZNAM!
Jedino što znam,
je da iščekivanje tvog dolaska u meni rađa vjetrove,
koji bespoštedno kovitlaju mojom nadom,
pripremajući me,
za jedan novi početak...

Post je objavljen 31.01.2007. u 18:32 sati.