Marketing
DEPRESIJA....
Evo me opet...
Eto,iman neku potribu za pisanjen,valjda jer je ovo jedino misto di se mogu slobodno izrazit,di mogu reć kako se osićan i ono šta mislin,a kroz moju glavu kruže samo depresivne,ubitačne (meni više predosasne), jadne glupe misli...Al eto,šta ću ka san takva...Bidna ja 
Sa ću van napisat par pričica:
***PRVI ABORTUS***
KOME BI SAMO NA PAMET PALO DA ĆE SVE TAKO JADNO DA BUDE, POSLIJE ONE NEVALJALE NOĆI, POSLIJE RASPUMPANE I LUDE NOĆI. IZGUŽVAN LANCUN, KOSA SE PROSULA PO JASTUKU, OGLEDALO PAMTI NAŠA TIJELA I JEDNU SUZU DOLE KOD NOSA.
USAMLJEN SJEDIM U PUNOJ KAVANI, PIJAN KO KLADA- SASVIM I MORTUS, GLAVOM MI KOLAJU PIJANE MISLI: klinka što plače i prvi abortus. HTJELA JE SAMO NAGLO DA RASTE, SLOBODNU LJUBAV, PROVOD I ŠMINKU. SAD JE TUŽNA ŠTO NIJE ŽENA, AL ETO VIŠE NIJE NI KLINKA. KONOBARI ŠUTE- OGLEDAJU BLIJEDO, NA MOM STOLU PREVIŠE JE VINA. HOĆU DA VINOM UBIJEM TUGU, JER MOŽDA BAŠ NOĆAS IZGUBIH SINA!!!
***CRVENA***
SJEDILA SAM NA CRVENOJ KLUPI U MALOM PARKU. IMALA SAM CRVENU JAKNU I CRVENI ŠEŠIRIĆ. SUNCE SE IZNENADA IZGUBILO, NEBO JE POSTAJALO CRVENO....
DUGO SAM TU SJEDILA I PLAKALA, DOK ON NIJE DOŠAO. OKRZNULA SAM GA POGLEDOM, A ČINILO SE I ON MENE. ˝HEJ MALENA, ZAŠTO PLAČEŠ??˝- UPITAO ME. ˝JA NISAM MALENA!!!˝- ODGOVORILA SAM, SKRIVAJUĆI DLANOVIMA, OČI CRVENE OD SUZA. MISLILA SAM DA ĆE OTIĆI, A ON SE UDOBNO SMJESTIO U MOJU CRVENU KLUPU I JA SAM MU MORALA SVE ISPRIČATI. BILO JE POLUGODIŠTE I JA SAM IMALA DVIJE JEDINICE CRVENOM KEMISKOM UPISANE U DNEVNIK. UZEO ME ZA RUKU I ODVEO U SLASTIČARNICU, A VIDJELA SAM DA U STVARI I NIJE BIO CRVEN. IMAO JE PLAVU KOSU, A ISTE TAKVE I OČI. IMAO JE DVIJE KOVRČE KOD LIJEVOG UHA. NA JAKNI MU JE PISALO TONY, A TAKO SAM GA I ZVALA. NIJE MI HTIO REĆI IME. O NJEMU NISAM ZNALA NIŠTA, A ON O MENI SVE, I ZVAO ME ˝MOJA CRVENA˝. SVAKOG DANA DOLAZIO JE KOD MENE. RADILI SMO MATEMATIKU I FIZIKU, A POPODNE SMO IŠLI U KINO. ZNAO JE BOLJE OD PROFESORA. POSLIJE SAM TE DVIJE JEDINICE POPRAVILA ZAHVALJUJUĆI NJEMU. DVADESET DANA PRAZNIKA BILI SMO ZAJEDNO, NIJE BILO VAŽNO ŠTO SMO U KINU GLEDALI, SJEDILI SMO U ZADNJEM REDU, GRICKAJUĆI SJEMENKE I LJUBEĆI SE. GOVORIO MI JE ˝ZNAŠ MALENA, TI SI MENI SVE I OBEĆAJ DA NEĆEŠ PLAKATI KAD JEDNOG DANA ODEM!!!˝ OBEĆALA SAM JER SAM MISLILA DA TAJ DAN NIKADA NEĆE DOĆI. SMIJALA SAM SE, A I ON. ZADNJEG, DVADESETOG DANA, NIJE DOŠAO. ČEKALA SAM GA, ALI NIJE GA BILO. OSTALE SU SAMO RIJEČI ISPISANE CRVENIM FLOMASTEROM NA MOJOJ BILJEŽNICI:
˝ZNAŠ CRVENA, TI SI MENI SVE!!!˝ ČEKALA SAM GA, AMOJE SU OČI BILE OPER PUNE OD SUZA. VRIJEME JE PROLETILO... ZAVRŠILA SAM GIMNAZIJU SA PETICOM IZ MATEMATIKE I FIZIKE I ODLUČILA SAM STUDIRATI. JEDNOG DANA SLUŠAJUĆI PREDAVANJE, OPAZILA SAM UREZANO U KLUPI, NEŠTO NALIK NA CRVENA SLOVA:
˝ ZVAO SAM JE CRVENA I STALNO LJUBIO U POSLJEDNJEM REDU KINA, VOLJELA ME, A JA SAM JOJ POKAZAO MATEMATIKU. MISLILA JE DA IMAM 19. GODINA, A JA SAM IMAO 21. I VEĆ SAM SE ZARUČIO S DRUGOM, NIJE ZNALA. NISAM ZNAO D ĆU JE SRESTI ONOG DAN NA CRVENOJ KLUPI, A BILA MI JE SVE!!!!!!!!!!!!!!!
***BIJELE RUŽE***
OVO JE PRIČA O NAJLJEPŠOJ DJEVOJCI LONDONA. VITKA, UVIJEK NASMIJEŠENA I SAN SVIH MLADIĆA, ZVALA SE ROZI...KAD JE IMALA 16.GODINA, SRELA JE NJEGA. BILA JE TO NJENA PRVA LJUBAV SVE DOK GA NIJE VIDJELA S DRUGOM. PLAKALA JE I NADALA DA ĆE SE VRATITI, ALI NIJE SE VRATIO. OSTAVIO JE NJU, DJEVOJKU, KOJA GA JE NEIZMJERNO VOLJELA. ODLUČILA JE DA SE OSVETI ONOME TKO JE BUDE VOLIO. BIO JE TO MARCO. LIJEP I VEDAR MLADIĆ NEMIRNIH OČIJU. JEDNOM DOK SU BILI ZAJEDNO, ROZI MU JE ZAUVIJEK REKLA ˝ZBOGOM˝. U TOM JE TRENUTKU VIDJELA POTOP SUZA U MARCOVIM OČIMA. U DNU DUŠE OSJETILA JE PATNJU. MARCOVE POSLJEDNJE RIJEČI UPUĆENE ROZI BILE SU: ˝ODLAZIM, ALI MOLIM TE, DOZVOLI DA TI ZA SVAKI ROĐENDAN POKLONIM BUKET BIJELIH RUŽA...˝ SVOJ 21. ROĐENDAN ROZI JE DOČEKALA U KRUGU PRIJATELJA. SLAVLJE JE PREKINULO ZVONO. NA VRATIMA SE POJAVILA PLAVOKOSA DJEVOJČICA, SA BUKETOM BIJELIH RUŽA U RUCI. ROZI JE UZELA BUKET, A U BUKETU JE BILA CEDULJICA:
˝DRAGA GĐICE,
MOJ SIN SE UBIO PRIJE TRI GODINE JER STE GA VI OSTAVILI, A PRIJE TOGA JE REKAO DA VAM ZA SVAKI ROĐENDAN POŠALJEM BUKET BIJELIH RUŽA I JA SAM TO UČINILA!!!
MARCOVA MAMA˝˝
U TOM TRENUTKU, ROZI JE OSJETILA PATNJU I NIJE MOGLA PODNIJETI SMRT MLADIĆA KOJEG JE VOLJELA I POŠTOVALA, A IOSTAVILA. PALA JE NA RUKE PRIJATELJA, JECAJUĆI S BUKETOM RUŽA U RUKAMA. POŠLA MU JE U SUSRET GDJE JE VEĆ ODAVNO ČEKAJU NJEGOVE OČI....
Eto,meine piplz, to bi bilo sve za danas...Maloprije mi je Frane reka jednu rečenicu koja me istodobno ubila u pojam al me i zaintrigirala,tj. potakla me na razmišljanje...E pa u sljedećin postovima ću pokušat šta manje spominjat depresiju...al i u mom život ću nastojat da bude šta manje prisutna...
P.S. Frane, tnx anyway...
Pozz svima 
Post je objavljen 30.01.2007. u 16:25 sati.