Ne znam zašto, ali svaki put kad uđem u crkvu, poteku mi suze. Naročito ako se pjeva pjesma o Blaženoj Djevici Mariji. Valjda Gospodin otapa led sa mog srca. Led koji se gomilao godinama. Sve do nedavno mi je užasno smetao smrad u tramvaju, stari ljudi koji su u svako doba dana u tramvajima, djeca što me guraju sa svojim školskim torbama...
Danas molim Gospodina da stavi svoju probodenu ruku na svaku ranu, svakog čovjeka. Na svako usamljeno srce, na svako napušteno dijete i na sve stare i nemoćne ljude koji ponekad žele samo topao pogled i koju lijepu riječ. Blagoslovi ih sve, naš raspeti Kriste i izli more svoje ljubavi na sve ljude dobre volje, da u svakom starcu vidimo svoje roditelje, u svakom djetetu svoje dijete, a u svima zajedno da vidimo tebe Kriste.
Post je objavljen 30.01.2007. u 14:14 sati.