Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pipipiaf

Marketing

Shit happens

Pametna sam, ali jos uvijek ne znam neke vazne stvari... Ne znam, primjerice, mozemo li zivot prilagoditi sebi ili sebe moramo prilagoditi zivotu. Jedno mozemo, drugo moramo... Mozda zbog toga sto tako ne volim tu riječ 'morati', slijedim, tvrdoglavo i od dana svoga rodjenja, prvo. Trudim se zivot prilagoditi sebi. Tako cu: 1. ostvariti svoje snove - mislila sam dok sam bila mladja. Sada slutim da bi me tvrdoglavost mogla dovesti do toga da - 2. zavrsim u ludnici s hulahopkom preko glave. Slijedim li drugo... sto ce biti slijedim li drugo...?

Pitam ja benkovačku snasu: "Dobro, koji k**** mi moramo nauciti? Zasto se sve to dogadja kako se dogadja?"
Kaze moja od ponedjeljka diplomirana snasa: "Moramo valjda nauciti... drzati do sebe."

Zuzi je od danas i sluzbeno, javno i trajno moj uzor.

Stvari bi mogle biti puno jednostavnije nego sto jesu. Shit happens. party

"divan je dan i divni su ljudi oko mene.

secem danas svoje blesavo pseto i nesto cudno pozitivno procirkulira kroz mene. razbije (lose) blokade u protoku (lose) energije mozda. neocekivani i cudni (pozitivni) klik. nakon kojeg vidim kako je nebo lijepo i kako je toplo bice stari vlasnik starog vilija.

fali mi baka, i to jako, jako. draga moja baka. sto bih dala da mi napravi svoju losu tursku kavu i izvuce mi milijun i jedan posve nepotreban casopis iz kojeg cu saznati milijun i jednu posve nepotrebnu informaciju poput one da je jacquesu houdeku djetinja ljubav bila zblajhana teta lepa brena.

a nisam to cijenila dok sam to imala. zeznuti smo mi ljudi, mozda i jesmo bogovi, kako sugeriraju nietzsche i isfurana "new age" filozofija... no zaboravljamo da je vrijeme jed(i)na stvar koju NITKO, NISTA i NI POD KOJU CIJENU ne moze vratiti.

ali, no i unatoc: trenuci globalnih kriza i nisu tako losi jer tek u njima covjek osjeti koliko je cista ljubav njih nekolicine.

danas mi je improvise, overcome, adept pokazao da energije ima. na gotovo pola metra od njegova dlana osjetila sam njegovu toplinu na svome dlanu. i uspjela sam, uz njegovu pomoc, iscistiti glavu od svega nebitnog i u njoj ostaviti samo jednu, cistu misao vodilju.

kakve to veze ima sa south-park-C3-sitnim zubom? trebao bi prestati zajebavati s ostajanjima u krevetu, primiti se posla i otici u teretanu. mozda ce tada stvari sjesti na svoje mjesto... a mozda i nece... . ... ali ce bar imati jace noge:-). a jako je vazno - jer se zivjeti ne moze bez hodanja - imati jake noge." (neposlan mail by p.p.)



Ali, no i unatoc, jedan od Shakespearovih soneta ide ovako:

Sit svega toga vapim smrt smirenja:
Kad gledam Vrijednost ko bokče rođenu,
I Ništavnost u duhu uzvišenja,
I tvrdu Vjeru sramno pogaženu,

I Čast predivnu sramotno izdanu,
I Savršenost grubo osramoćenu,
I djevičansku Krepost prokurvanu,
I u krzmanju Snagu razdrobljenu,

I Umjetnost od vlasti zauzdanu,
I Ludost kako nadzire Umnika,
I Istinitost Gluposcu nazvanu
I ropče Dobro gdje dvori Silnika,

Sit svega toga, ostavio sve bih,
Kad smrću ljubav napustio ne bih.

I tako ja vapim - iz shakesperijanskih razloga - da napustim sve: ljude, navike, sebe i tudje; odem bez traga i poruke, i bez ičega što me podsjeća na mene samu, na ova nepotrebna sranja ovdje, da odem negdje gdje me nitko ne pozna, i gdje necu poznavati ni ja sebe, da počnem uzgajati cvijeće, slagati bukete i prodavati ih ljudima.

Kad bi postojao magični odvijač, odvila bih svoju vlastitu glavu i zamijenila je novom, drugom, drukcijom; onom koja ce po kljucu samoopstanka i ljubavi prema sebi pustati ljude u svoj zivot. Kucaj, pa ce ti se otvoriti. Najveca p***arija koju je itko ikad smislio.



Post je objavljen 30.01.2007. u 13:40 sati.