A što ako sudac pogriješi? Ako je tako loše volje da u koš baci dobru priču, da preporuči lošu? Što onda? Ništa onda. Pazite kako brojevi stoje: do sada je na natječaj stiglo nekih stopedeset priča, do kraja natječaja stići će možda još toliko, možda samo još sto. Ukupno, dakle, dvjestopedeset. Od toga, objektivno, vrlo dobrih do odličnih će biti deset posto, dakle dvadeset i pet. U knjigu će ih ući negdje četrdeset-pedeset, jer treba popuniti stranice i jer se suci neće složiti koje su vrlo dobre, iako će se možda složiti koje su odlične, pa će izbor biti proširen. Odlična, ali stvarno odlična priča neće, iskreno vjerujem, kroz sve tri mreže promaknuti pa ma koliko svi sudci bili zlovoljni. To je ono što je čini odličnom pričom. A iz perspektive knjige nije ni bitno koje još priče uđu, ako odlične ne pobjegnu. A iz perspektive čitatelja isto nije bitno, jer kako god se knjiga složi, svaki će čitatelj naći trećinu ponuđenog da mu paše, trećinu da mu je svejedno i trećinu za koju će se pitati kako je tako nešto uspjelo ući. Stoga je sudački posao zapravo lagan: nema načina da pogriješi ili barem nema načina da se greška vidi.
Danas je jubilaran prikaz pa sam rekao da ću nastaviti čitati i nakon sedme priče, ako u prvih sedam ne bude ni jedna za prolaz. Priznajem da sam se u jednom trenutku dobro oznojio pomislivši da ću morati čitati cijeli dan, ali onda sam ipak spašen negdje na devetoj, desetoj današnjoj priči.
Prva ponuđena priča, inače, Izgubljena oklada i nije bila tolika katastrofa. Jest, nije me uvjerila kako su stavovi izneseni na početku junakinjini, a ne autorovi, ali imala je materijal za dobar zaplet, no posrnula je pri rasplitaju. Niti se izrodila u crnohumornu lavinu (a mogla je), niti je pronašla način za hepi ending (čemu sam se, priznajem, nadao). I malo me zbunjivala pitanjem je li pet tableta za spavanje dovoljno za samoubojstvo? I još jedan kuriozum: priča se zove "Izgubljena oklada", dok se fajl zove "Dobivena oklada". Kao da se autor ni tu nije znao odlučiti što bi i kamo bi.
Autoru Rastočenog alhemičara (naziv fajla: "Ratočeni alhemičar") pripada, pak, rijetka čast da je napisao prvu priču u ovom natječaju koju jednostavno nisam mogao pročitati do kraja. Možda Gawrun u njoj otkrije neke stilske vrline, ja se neću svađati, ali život je prekratak da je makar pokušam čitati ponovo.
Autor Ljubavne izbe nije toliko nepismen koliko je šlampav sa svojom pismenošću. Sama priča je mrvicu razvučena i - ono što je za mene ubija - puno bolje obrađena u nedavnoj epizodi "Crnog Popaja" Štefa Bartolića. Sara je nešto bolja i kompaktnija (iako i tu ima veša viška), ali podebljava dojam kako je autoru bitnije šokirati no pripovjedati. Ne kanim ga u tome ohrabrivati.
Jednom kad sam počeo ne čitati priče do kraja, o kako je to bilo lako učiniti drugi put. Kažu da je tako i s ubojstvom ... Enivej, Zrak na akciji je zrak. Ili voda. Ili mlaćenje prazne slame (sflame?). Preletio sam sve stranice, ali nisam ugledao nijednu zanimljivost za koju bi se moja klizeća pozornost uspjela zakvačiti. Pfrt - u koš!
Autorici Pitanja i Odgovora savjet: batali se proze i piši poeziju. Rezultat neće biti bolji - pretenciozna darkeraška teatralna patnja će uvijek biti naporna - ali je šansa da će biti kraći.
U Velikoj Bolnici Svijeta (velika slova prema naslovu fajla) me baš razveslila jerbo se nisam nadao da ću naći iskren religijsko-svjedočeći pamflet među pričama. Daklem, veselje svud, namjera dobra, ali pamflet nije priča. Preporuka: fotokopirati i dijeliti po kolodvoru.
Tko preskoči dvije, lasno će i treću! Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova ima, za početak, taj naslov koji krda goveda tjera u uspaničena stampeda, a onda je i cijeli tekst (prilično skokovit, koliko mi se čini) jedna jedina CIGLETINA teksta, bez proreda i organizacije. Katastrofa.
Naposlijetku, Zapis iz podzemlja pokazao se kao dobrodošla promjena. Nije to savšena priča, možda čak ni vrlo dobra, ali ima jak moment bdijenja udovice nad mrtvim mužem. Početak je suvišan i treba ga baciti, kraj je vjerojatno isto suvišan, ali sredina drži vodu. Učenica đavoljeg imena manje je jaka, ali ima tu posvuda lijepog pisanja, riječi i emocija. Prolaz, za sada, makar kako bih imao izliku stati.
Pravila natječaja su ovdje. Ako baš morate, pišite dobro. Jer, čemu inače?
(mcn)
Post je objavljen 30.01.2007. u 12:22 sati.