...Vise se ne namjeravam baviti dijasporom.Molim sve one,ako ih se opet nadje,koji se osjecaju povrijedjeni,da mi oproste.Razloga sto sam se prihvatio ove teme i sto sam u nju ulozio nesto truda,JER SAM JE MORAO ODRADITI,A TEK POTOM NAPISATI,ima vise.Od njih cu navesti samo neke.
To je krupno stratesko pitanje i njime se morao pozabaviti netko izvan dijaspore i netko tko je izvan operativne politike,koja po svojoj naravi tezi manipulaciji i samopromociji.Cega je u nasoj operativnoj politici bilo,a s obzirom na okolnosti,nije cudo sto je bilo...Stjecajem prilika nekoliko mjeseci moje je radno mjesto prije umirovljenja bilo vezano za iseljenicku organizaciju,pa sam ovim radom htio zasluziti inace nezasluzenu nagradu...Sam sam za sebe,a po mogucnosti i za druge,htio racionalizirati emotivni naboj vezan za raseljenu Hrvatsku,kako bismo ga racionaliziranjem preboljeli i,ako je moguce,imali neku korist iz svoje nesrece,sto raseljenje za jedan narod,prema uvrijezenom pogledu, jest.Naime,emotivni mi se nanosi oko dijaspore cine neproduktivnima...Iseljenistvo me je zanimalo i kao literarna materija.Ali,izuzev prica koje sam interpolirao u ove radove,i nekoliko zapisa,vece koristi nisam imao.Mozda zato sto sam prestar da se upustam u oblikavanje ove tematike,a mozda i zato sto u ovom trenutku,opterecen politiziranom optikom,nisam mogao naci nista novo,nista zacudno...
(Ivan Aralica-"SPLETANJE I RASPLETANJE CVOROVA",ogledi)
Post je objavljen 30.01.2007. u 09:58 sati.