Evo, ono što sam jučer napisao samo je početak. Malo sam pauzirao pripovjest zbog svega, al nastavit ću. Samo ovo mi treba. Treba mi da se izlječim. Jučer je bio prvi zapisnik patnje. Danas mi se isto piše. Tu ču pisati svašta. Sve dok se ne "izlječim".
Užasno je. Opet sam ju sanjao. Ništa mi nije lakše. Sanjao sam da mi prilazi. Dala mi je pismo na kojem piše da joj je žao i da želi da opet budemo skupa. Poljubio sam ju na čelo. Ona me zagrlila. I tako smo bili zagrljeni. Pa sam se probudio. Bez da sam u njenom zagrljaju. Ne trebam ni reć da je to bilo kao da sam umro. Zašto me snovi moraju tako mučit? Zar mi nije dovoljno teško? Nego mi uljevaju nadu... Koja samo tako puca. I sve trebam nanovo proživjeti.
Danas sam s njom otišao na Zagreb indoors. Nismo bili sami. Bilo je još dvoje prijatelja. Sjedio sam pokraj nje, s njene lijeve strane. S desne strane su sjedili prijatelj i prijateljica. Htjeo sam umrijet. Od lijepote, od ponosa. Krajičkem oka ju gledam. Ona me nekad ljubila, ona me nekad nazivala svojim. Kako sam ponosan. A opet, tužan. Normalno. Cijenio sam ju dok smo bili zajedno. Ali sad kad nismo. Kao da je ljepša, pametnija, vedrija.
Danas sam i konačno shvatio. Kad je poslje meča ušla u tramvaj i otišla. To je to. Mi smo frendovi. Više nikad nečemo biti zajedno. Da je po meni bi, ali nije. Kao da je ikad u mom životu bilo po mom. Uvijek si ponovim, bit će mo prijatelji. To me ispuni s radošču koju nemogu opisati. Ona nije ni svjesna koliko me na neki način spasila što se odlučila za prijateljstvo poslje veze.
Al nemogu joj sve to reći. Volio bi, ali ne mogu. Nikad se ne nađemo sami, samo ona i ja da joj sve kažem. A možda je i bolje tako, jer možda da sazna sve bi otišlo nizbrdo kao kad sam joj rekao da ju volim. A možda će pročitati s mog bloga. Ali sumnjam, nije ga posjećivala kad sam joj bio dečko, zašto bi sada?
Pozdrav svima od Jakova Ravlića, pjesnika, pisca, onog kojeg snovi muče...
"Nedelja. Tužno. Znamo, o znamo,
Znamo da alkohol škodi,
No, rakije, rakije, rakije amo,
Jer utjehe nema u vodi."
Vagonaši - Dobriša Cesarić
Post je objavljen 29.01.2007. u 21:08 sati.