Sve se dogodilo prošle godine početkom kolovoza.Krenuo sam po drugi put u Međugorje,bio sam i godinu ranije ali nije bilo promjene nakon posjeta,ali drugi put je bilo nešto drugačije...Nakon ispovijedi sam se osjetio nešto pomalo čudno,nije to bilo kao kad se isovijedim kod mjesnog svečenika.Osjetio sam nešto,neki felling,kao nikad do sada.Odlučio sam,vrijeme je za promjene,mislim da bi za promjenu mogao krenuti u crkvu nedjeljom.Dobro,išao sam u osnovnoj,ali to je bilo kao neka vrsta obaveze,ono pričest,pa krizma,a onda poslje više ne.Ovaj put sam krenuo radi sebe,a tu su i prijatelji koji su me podržali u potpunosti.Od tada idem redovito u crkvu i pomolim se prije spavanja,za sebe ali i za svoje bližnje...Nije bilo lako...bilo je mnogo kušnji...na nekima sam pao,nije bilo lagano,ali kada padneš najbolje je ustati se i krenuti dalje.Ja sam ipak samo čovjek,i grješim kao i drugi.Samo ta moj grižnja savjesti zbog grijeha koje napravim,pa bili oni neki sitni,nebitni me stalno muči,ali to me tjera da budem bolji i da stalno pokušavam biti bolji.Sad trenutno završavam srednju i škola je veliki teret za mene,a svakodnevna molitva nekako me ispunjava i pomaže mi.Na mom putu opet su neke "smetnje" ali borim se kako god mogu.Namjeravam se učlaniti u FRAMU (za sve koje ne znaju to je franjevačka mladež).Uskoro ću uploadati slike iz Međugorja,a tu je mali razgovor sa prijateljem koji je godinu i pol proveo u samostanu ali se sada vratio nazad,samo ga trebam nagovoriti da malo porazgovaramo .Toliko zasada,čujemo se uskoro!
Post je objavljen 29.01.2007. u 19:36 sati.