BEZ DUŠE
Iznutra umireš polako,
to ne vide ljudi
i ne znaju da se u tebi zlo budi.
Jedeš slatko,a život ti je gorak.
Želiš poduzeti neki novi korak,
neke nove mjere,stege.
Ljudi misle da si čudan
jer si uvijek na oprezu i budan,
ali tako se živi ovih dana
kada vlada bezvlađe u tvojim mislima.
Gledaš ljude kako prolaze
i ništa ne osjećaš.
Oni ti se smiju,
oni ti se deru,
o tebi šapću,po tebi seru.
Misle da si čudan,
a ti ne shvaćaš.
Misle da si čudan,
a ti im se smiješ
jer oni ne znaju kakvu ti tajnu kriješ.
Tajnu o crnom svijetu
bez osmijeha i radosti,
bez svjetla i anđela
gdje u jame zla možeš tako lako pasti.
U tom svijetu ti se krećeš lako,
jer zlo u tebi osvijetljuje ti put,
al' zar ne živiš već dugo tako ljut,
tako mračan i tako krut?
Trebaš se probuditi i razgovarati s ljudima,
da se naučiš u malo vedrijem svijetu živjeti
i ljude s njihovim manama trpjeti.
Ako to naučiš onda si uspio
tamu u sebi si pobjedio,
bolji život si zavrijedio!
Napisao:Halo Pojava
Odabrala:Jelena Šimić
Comments,please...!?
Post je objavljen 29.01.2007. u 15:33 sati.