Marketing
Novi suveniri
Komentirajući na jednom od prethodnih postova Sirenica je upitala kakvi su slavonski suveniri bili izloženi na nedavno održanoj manifestaciji. Pa evo da ih malo vidi: klupčice, drvala, replike klijeti, kolovrati, đerma, male škrinjice i slično. Nekad se u našem kraju naveliko pravila rezbarija (ručni rad) a kasnije je to na neki način uništila drvo-tokarija jer su se počele masovno proizvoditi tipizirani tanjuri i slični predmeti koji su čak identično obrađivani ujednačenim mustrama duboreza. Nema više čaplji, kepčija, figura konja, jelenova, vjeverica. Sad kao da su se okrenuli građevinarstvu i graditeljstvu, a manje živim bićima iz prirode. Osobno mislim da ništa od izloženog nije nešto posebno originalno ili točnije rečeno ima puno toga već viđenog. Ipak pohvaliti treba trud ljudi koji mozgaju i smišljaju kako zaraditi, pa i vratiti proizvodnju suvenira „na stare staze slave“ kada se moglo dobro i zaraditi prodajući to prekupcima ili na štandovima po moru. Slavonija i njena tradicija se ne da uništiti, a ljudi kažu „nužda zakon mijenja“. Moram reći da je u mojoj obitelji svojedobno bilo puno proizvodnje suvenira, i uvijek se toga sjetim sa sjetom pa i tugom, i podsjeti me na onu poznatu Tadijanovićevu pjesmu o radu duboko u noć, da bi se nešto zaradilo za djecu na školovanju. Valjda smo zato i „ispali“ ljudi a ne probisvijeti. Meni je slavonska rezbarija posebno draga jer znam kako se to radi, no srećom nikad se time nisam morao baviti otkad sam završio školovanje i zaposlio se. Srećom sada zarađujem lakše, nego što je to moj otac (s debelom kožom na dlanovima, od tragova nožića, „šmirgla“„holajzna“, politure, nitro-laka i „hobl-banga“). Tko radi s drvetom zna da ručno može obrađivati samo mekše drvo poput lipe i topole, orah je već daleko tvrđi ali i ljepši, a hrast je nešto posebno i uglavnom nije za te stvari.
Post je objavljen 29.01.2007. u 13:07 sati.