Marketing
AKO ZABORAVIM...
Ako jednom zaboravim... Ako nestane sve ovo iz moje glave, duše i srca... Ako se jednom probudim... Negdje daleko... I shvatim... Sanjala sam... Ništa nije bilo stvarno...
Ako jednom prestane ova bajka... A lijepi san postane noćna mora... (Previše puta mi se to dogodilo)... Ako zaboravim... Zaboravim sve... Ako u magli potopim sva sjećanja... I izbrišem sve ono što sam bila... Ako jednom neću moći zamisliti tvoj lik u glavi i ako se neću više moći sjetiti okusa tvog poljupca...
Hoćeš li me podsjetiti na sve to???
Hoćeš li me uvjeriti da živim san, da san je stvarnost???
Ako jednom... Ako jednom prestanem osjećati sve ono što sad osjećam... Ne želim to... Čuvam sve osjećaje, sve misli, čežnje i sjećanja kao najdragocjenije što imam...
Borim se protiv vjetrenjača... Ponovo... Hoćeš li i dalje biti moj vjerni Sancho??? Hoćeš li me naći nakon izgubljene bitke, slomljenu i izgubljenu i izliječiti moje rane???
Kad iluzije budu nestale... Hoćeš li biti uz mene kad ću se jednom morati suočiti sa stvarnim svijetom???
Kad mašta prestane biti moje utočište...
Kad me ponovo obavije siva boja... Osjećam je ovih dana... Mrkla pelerina steže se oko mjesta gdje mi je nekad bilo srce... Više ga nemam... S tobom je.
Ponekad osjećam samo umor... Umor od stalne čežnje i krivnju jer bih trebala osjećati sreću...
A ipak... Volim te.
Pitam se hoće li ta ljubav jednom biti moj krvnik...
Ili moj spasitelj...
Ne znam...
Ponekad me vodi u nebo, ali nekad i padam zbog nje... Padam i... Tonem u Bezdanu...
Plaši me danas jedna pjesma...
I plaši me Nada... Nada da ćemo biti dovoljno jaki, da ćemo se voljeti dovoljno da preživimo sve ovo... Moje Nade imale su običaj da budu slomljene...
Tek učim kako ponovo upotrebljavati svoja krila...
Mada... Ponekad mi se čini da crna krila nisu stvorena za let...
Ipak vjerujem u naše obećanje... Obećala sam da ću te čekati... Obećao si da ćeš se vratiti... Obećali smo jedno drugom ljubav...
Oprosti mi na ovim riječima... Ali ne želim više susprezati osjećaje i pretvarati se...
Ponekad sam lomljivija nego što to misliš... Ponekad sam jača nego što to možeš slutiti...
Oprosti mi jer danas ne znam biti jaka.
Čak i sad... Držati ću svoje obećanje...
I... Borit ću se protiv magle i zaborava, protiv čežnje i boli...
Znam da nikad više neću zaboraviti... Prevelik si trag ostavio na meni...
I još uvijek si dio mene...
Ako ikad zaboraviš... Ako se probudiš i shvatiš da je sve bio san... Željela bih biti uz tebe tad... Da te u jednom poljupcu sjetim na sve...
Želiš li znati čega me strah???
Nema me više u tvojim molitvama,
više me putem ne prate.
A noć mi preti, ponoć i pusta tama,
kad me se samo dohvate.
Više me ne voliš,
kad se vraćam nisi budna,
ne goriš,
gasne naša zvezda čudna,
lažna srebrna stvar.
Daleko putujem,
vetar nudi neke rime,
kupujem,
pristaju uz tvoje ime,
dva-tri stiha na dar.
Ne slušam više šta šapućeš dok snivaš,
plaši me koga pominješ.
I sve si dalja, a sve mi bliža bivaš,
kao da opet počinje...
Ali me ne voliš,
to se uvek drugom desi,
govoriš,
ali više ne znam gde si,
da li neko to zna?
Šta sam uradio?
Kakva tužna humoreska!
Gradio
ispod gradova od peska
dubok bezdan bez dna.
Balašević
Post je objavljen 29.01.2007. u 09:34 sati.