Svi zivimo jer tako su htjeli,svi volimo jer sudbina to svima dijeli...svi patimo jer neznamo sta je to zivot.Razmisljala sam i ne bi htjela vratit vrijeme.To bi bilo kao da ponavljam dio svog zivota koji znam kako ce zavrsiti...i da vratim vrijeme sve bi bilo isto,sve bi bilo kao prije,sve bi isto pocelo,i isto zavrsilo...Zasto bi to zeljela??Zasto bi zeljela opet patiti ako mi to nije potrebno,ako mogu nastaviti dalje bez njega.Mogu reci nevolim ga vise iako nisam sigurna u to,mogu reci zaboravit cu ga brzo i lako iako znam da necu...mogu tjesiti sama sebe iako mi to nece pomoci pa zato kazem...JOS UVJEK GA VOLIM,JOS UVJEK GA NISAM ZABORAVILA...ali znam da hocu,potrudit cu se...pronaci cu snagu u onim stvarima u koji sam mislila da nikad nebi pronasla snagu i utjehu...
Pustit cu da prode neko vrijeme,i onda kada budem mogla proci kraj njega uzdignute glave znat cu da mi neznaci vise nista,znat cu da je sad stvarno KRAJ i da vise nema povratka,ni mislima ni djelima...Znam da me ceka tezak put ali isto tako znam da cu uspjet,samo to moram zeljeti...
Mislim da sam dobro pocela...izbrisala sam stari blog,njegov broj,poderala sam njegovu sliku,izbrisala njegove poruke...unistila sam sve vidljivo sta me podsjeca na njega,ali ono sto nosim u srcu i u svojoj glavi nemogu izbrisat....recite mi vi....kako zaboraviti onoga tko ti je bio prva prava ljubav,kako zaboraviti onoga s kime si se prvi put poljubio,onoga tko te prvi put dotaknuo...kako??
Nece biti lako,ali ja to zelim vise od icega zato sta sam shvatila da mi ova ljubav donosi samo bol,nista dobro,osim ponekih lijepih sjecanja koja jos zive u meni,ali koja ce s vramenom nestati,koja ce s vremenom izblijediti...nikad nisam patila zbog ljubavi zato sto se nikad do sada i nisam bila zaljubaila,zato sto nikad do sada i nisam bila volila...al moralo se i to jednom desiti,moralo se i to jednom desiti kada cu se zaljubiti i kao nikad patiti...ali i tome ce jednom doci kraj,jer nista ne traje vjecno...
Post je objavljen 29.01.2007. u 09:28 sati.