Stojeći pred drhtavim ogledalom vadi iz džepa svoje zelene jakne mali češalj i zaliziva uljem namočenu poludugu crnu kosu. Vraća se u sobu izgubljena pogleda, tražeći nešto.
- Di si, u pičku materinu…di si?? – neurotično je ponavljao
Njegova stara sjedila je zgrčena u kutu sobe rukama prekrivajući lice. Ovo je već treći put ovaj mjesec da od njega prima batine.
- Di je? Ti si je sakrila! Priznaj kučko stara!!!
- Nisam sine. Ne znam o čemu pričaš. – prestrašeno je odgovorila
- Znaš ti sve, znaš! Hoćeš me maksimalno izolirati od vanjskog svijeta, sve ja znam.
Prebirao je stvari po stolu nervozno cerekajući se. U jednom trenutku učinilo se kao da je odustao. Krenuo je van sobe, ali se u zadnji tren okrenuo i obrušio na staru uhvativši je za kosu objema rukama.
- Di jeeeeee?!?!
- Ne znaaaaaaaam!!!
Vratio se do stola i udario šakom. Šalica puna kave prevrnula se i poput mulja kakve mutne rijeke tekućina je napala nedužnu knjigu gutajući namršteno Houellebecqovo lice…širenje područja borbe.
Zgrabio je knjigu spašavajući je od kofeinskog plimnog vala, te žurno krenuo u kuhinju. Zašutio je sjetivši se da je posjetnica koju traži zaglavila u knjizi u službi podsjetnika.
- Nađoh je stara, nađoh! – zavijao je loše imitirajući ples nekog zaboravljenog indijanskog plemena
Kleknuo je do nje u želji da je poljubi u čelo.
- Ma bježi idiote! – odgurnula ga je rukama
Pokupio je mobitel sa stola i izjurio van.
- Halo, Krešo, ima li šta? Kada? U pet i po` u Marina u kafiću? Ok.
Podigao je ovratnik jakne, stavio slušalice u uši i pustio glazbu. Zastao je pred jednom knjižnicom promatrajući gospođu koja u jednoj ruci drži usisavač, a u drugoj otvorenu knjigu. Malo dalje uočio je poznanika zaštitara koji je, onako izdaleka, izgledao kao nasmiješena riba sa irokezom na glavi…"You talkin' to me? You talkin' to me? Then who the hell else are you talkin' to? You talkin' to me? Well I'm the only one here." Zakoračio je na drugu stranu ulice kako ne bi prekidao omiljenu pjesmu. Zaustavit će se na jedno pola sata kraj suda dok se Krešo ne pojavi. Promatrat će policajce kako zaustavljaju vozače koji prolaze kroz žuto, te im ispisivaju kazne kao da su prošli kroz crveno. Nakon toga će promatrat kako jedan veliki postotak tih istih vozača mobitelom nekoga nazivaju.
Kod Marina uvijek ista procedura. Krešo donese robu, odu do wc-a, izlaze prerušeni u tjeskobu. Danas je Krešo otišao ranije, a on, zapucao se glavom u pomična staklena vrata koja je Marin taj dan izglancao čisto zbog popodnevnog manjka mušterija. Iz horizontalne perspektive u odrazu pomičnih staklenih vrata sa tv ekrana prvi mu se narugao Jose Manuel Barroso.
- Ti…ti, kapitalistički gade!!!
Ustao je i krenuo ka televizoru. Negdje na pola puta od vrata do televizora nasadio se na Marinov lakat.
Ovo je već treći put ovaj mjesec da mu napada televizor.
Post je objavljen 29.01.2007. u 00:40 sati.