Marketing
all good things
flames to dust
lovers to friends
why do all good things
come to end
ma koliko god život bio zajeban, usran i loš, ima nekih trenutaka za koje vrijedi živjeti. nisu to neki blještavi, senzacionalni trenutci, nego neki mali, beznačajni, ali opet posebni iz nekog nepoznatog razloga. sjedila sam večeras na prekrasnom mjestu. okružena svjetlom zvjezdica s neba i svijetilma grada koja su dopirala s dna. ali čak i s toliko svjetla, opet je bila tama oko mene. moram priznat bilo me strah. inače se i ne bojim mraka previše, ali ovo mjesto je bilo tako, neznam, nije zastrašujuće, ali okolina je bila pomalo čudna, okruženi stablima, šumom, pa čak i grobljem, samo se možeš pitati što se krije u tami drveća. sjedila sam s dva prijatelja. s dvije posebne osobe koje jako volim. pričali smo o budućnosti, o tome kako bi nam životi izgledali u budućnosti. i bila sam iznimno optimistična. nisam pesimist, ali imam tu laganu dozu pesimizma koja je prisutna kad se radi o mojoj budućnosti iako imam i nevjerojatnu nadu u događaje, u stvari, u nadolazeće vrijeme i u ljude. ta nada je večeras bila prisutna u svoj svojoj količini. činilo se da život ima smilsla, da sve ovo do sad ima smisla i da bi ovo od sad moglo imat smisla. i to je bio dobar osjećaj. izvanredan.
ne mogu reć za svoj ne toliko dugi život do sada da je bio dosadan...bio je dobar, bio je loš, ali ni u kojem slučaju nije bio dosadan. proživljavala sam svakakve trenutke i bilo je loših, ali i onih posebnih baš poput ovog večeras. ne znam što je posebno bilo u njemu, možda večer, možda mjesto, možda društvo, ali pomislila sam..."kako je život lijep"
Post je objavljen 29.01.2007. u 00:15 sati.