Uz 4. nedj. k.g. C
"Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode."
(Lk, 4, 28-30)
Ovako šokantno i dramatično završava današnji odlomak Evanđelja...I to tren nakon što su mu svi povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta...Ali, što bi se reklo, "vrag im nije dao mira", nije im dozvolio da ovaj ushit i zanos potraje, ubacio je u njihova srca crvića sumnje, usku zemaljsku perspektivu: "Nije li ovo sin Josipov?" E, pa nije! Nego Sin Božji!
A oni su htjeli Boga i čovjeka, pretvoriti u samo čovjeka, zanijekati Njegovo božanstvo - božansko mjeriti ljudskim mjerilima, svesti ga na svoje prizemne dimenzije...To je izazvalo Njegov prijekor, koji je pak izazvao njihov "gnjev"...A on "prođe između njih i ode", primjerom pokazavši, ono što je poslije savjetovao svojim apostolima, što da učine, tamo gdje ih ne prime...
A što bi Isus učinio u našem gradu? Našoj župnoj crkvi? Našem domu? Našem srcu?
Bismo li ga prepoznali, priznali, poslušali...? Ili smo ga već svojim načinom života i ponašanjem izbacili iz svojih srca i strmoglavili s njihovog ruba?
Hoće li on proći između nas i otići? Ili ostati s nama? (jer večer je...)
Post je objavljen 28.01.2007. u 22:26 sati.