Ovo mi već ide jako na spolni organ...ali stvarno jako. Zar ja nisam sposoban imati vezu sa osobom duže od 7 mjeseci. OK, priznajem sad sam ja prekinuo, ali morao sam. Došlo je do nekih stvari koje ja nisam literaran dovoljno za napisati, pa cu samo kopipejstati od nekoga trećega tko nema veze samnom, ali je to formulirao moje misli u smislene rečenice. Na trenutke zvuči pateticno ali mora se imati snage raditi tako kao sto pise...a ja jesam...dakle još sam uvijek muško kada treba biti.
Vjerojatno je puno teksta za ekipu koja je navikla citati moje kratke jednostavne postove, ali hebiga ko hoce nek cita...ja bi volio da se procita
". što reći kad voliš tu osobu više nego sebe .. kada smatraš da nema toga što ne možete zajedno napraviti, kada misliš da vam je svaki trenutak predragocjen, kada poželiš d ti ONA rodi djecu, kada daješ sve .. ALI sve to i tražiš nazad, i onda shvatiš da ONA to nije spremna, da se ona tako ne osjeća, da ona to tako ne shvaća ..
i mada vam je lijepo ovako, ti želiš sve .. ne nešto više .. sve
i znaš da njoj to nije važno, da joj je dovoljno ovo što imate, i da joj nije baš potpuno svejedno, ali da ju ne boli ..
i onda prekineš. tu muku, probaš uništiti to razočaranje nekim jačim osjećajem. tugom zbog prekida. i onda shvatiš da ti je zapravo ostala samo neku glupa otupljenost .. i da si dobro postupio, jer tek tada shvatiš koliko si malo značio u njezinom životu ..
tek sigurnu luku, povremeni sretan trenutak smijeha, utjeha u nevolji, bio si tek izgovor, samo alibi za nedostatkom hrabrosti .. hrabrosti živjeti punim plućima, živjeti za sada, bezgranično..
i onda ti bude lakše .. i pokupiš komadiće svog srca .. i kreneš dalje.. i kada ti se učini da si napokon pronašao onu pravu .. baciš se opet .. na glavu, zatvorenih očiju .. predaš se potpuno .. i nadaš se najboljem
GL!"
"ako nije spremna pokazati to na način koji očekujem .. ne treba mi govoriti da me ludo voli, da želi nešto od mene, da planira zajedničku budućnost .. ali ako slušaš pažljivo shvatiš i sam da ONA (ili ON) ne vidi sebe s tobom za par godina .. da joj (mu) treba više vremena, da još nije spremna .. onda tu nema kruha.
sve je ok, nikada ne treba nikoga siliti na nešto. ako ne osjećaš pravu ljubav prema nekome, budi čovjek, skupi hrabrost i priznaj to sebi .. tada ćeš moći to priznati i drugima
čovjek se mora prihvatiti svoje strahove, svoje demone, i kada postaneš svjestan svojih mana, svojih vrlina i samoga sebe, moći ćeš razumijeti i druge.
a tada ti ostaje odluka, da li si spreman se žrtvovati zbog te veze koja nije onakova kakvom je priželjkuješ, da li si spreman biti uvijek na drugom mjestu, ako da .. nema problema..
ako ipak smatraš da daješ mnogo, da daješ sve .. i da sve to zaslužuješ natrag .. onda više nema smisla ta nekakva poluveza ... čekati da se netko sam sa sobom dogovori, da se odluči, da shvati, da progleda .. ima smisla jer ti taj netko predstavlja tovj život, ali ne u nedogled .. koliko dugo si spreman na čekanje .. to je opet stvar svakog pojedinca .."