Marketing
My 'Aha moment'
''Znaš li koji je tvoj problem, gospođice Ma-tko-da-si?
Kukavica si. Bojiš se isturiti bradu i reći život je činjenica.
Ljudi se zaljubljuju. I pripadaju jedno drugome. Jer samo
tako možeš osjetiti sreću.
Kažeš da si slobodna duha i divlja.
A bojiš se da će te netko zatvoriti u kavez. Već si u njemu, dušo.
Sama si ga izgradila. I on ide s tobom, ma kamo pošla.
Jer kamo god ti pošla ,uvijek ponovno udariš u sebe.''
Kukavica si. Bojiš se isturiti bradu i reći život je činjenica.
Ljudi se zaljubljuju. I pripadaju jedno drugome. Jer samo
tako možeš osjetiti sreću.
Kažeš da si slobodna duha i divlja.
A bojiš se da će te netko zatvoriti u kavez. Već si u njemu, dušo.
Sama si ga izgradila. I on ide s tobom, ma kamo pošla.
Jer kamo god ti pošla ,uvijek ponovno udariš u sebe.''
Nakon dugo vremena opet sam pogledala Breakfast at Tiffany's.
Kao i uvijek, najviše sam se divila nepogrešivoj svevremenskoj eleganciji
Audry Hepburn (Holly Golightly).
Ali, ovaj put su mi najdubljii utisak ostavile riječi Paula Varjaka na samom kraju filma
(Uokvireno na vrhu ovog posta).
Pronašla sam se u njima i nekako su me bolno prizemljile.
Ok, spoznala sam svoju površnost... What's next?
I had enough.
Stvarno mi je previše ovih svakodnevih lekcija koje me udaraju sa
svih strana.
Shvatila sam.
Post je objavljen 28.01.2007. u 19:36 sati.