Mlaka noć bliži se kraju
Još se vozim dobro znanim putem
Čekam da novo jutro svane
Svjetla grada u daljini
Smješe se, namiguju
Vuku me k sebi,zovu
Idem dalje k tome svjetlu
Novoj nadi,sve bliže
Nestrpljivost raste
Svakim novim trenom
A kad mu se sasvim približim
Stojim pod svjelim
Stopim se s njim
Potpuno me uzme
Ali ni ne primjetim
Da kad nestane
Nestane i jedan mali dio mene......ja
.......mislila sam jutros prije zore,možda je lagana muzika na radiju svirala......
mislila sam jutros ,a možda mislim i sada...kako sam daleko o svijeta, kako nisam bila nikada do sada, ali možda u životu ipak nisam sama..
..i živcira me to što na papiru ne piše ono što zaista mislim reći al' nikad ga ne kidam ..možda ima istine u njemu,. tuđe istine, pa nek pomogne kome može....
Tužna ..bila sam onda, jutros negdje prije zore...i sama sam sebi lagala da svijet može biti lijep ako sklopiš oći i samo sanjaš...
Ja sanjam o ljetu, neraskidivom prijateljstvu,prolaznoj ljubavi,neodoljivoj strasti,o jednom osmjehu,nježnim rukama,grubim riječima,vječnim trenutcima,ne isplakanim suzama,padajućim zvijezdama,nemirnom moru,o stvarima za koje vrijedi biti budan,, danas o tome sajam...nekad sam to živjela,,.ipak je ljubav poćetak i kraj....
Post je objavljen 28.01.2007. u 19:52 sati.