Tebi je glava zdrobljena!
Jesu li to glasovi iz Tartara
ili iz prostranih nebeskih stanova?
Ima li čovjek uopće šanse
Kad vidi dokle se ta sloboda proteže?
Ta kleta sloboda!
Kako bih da mogu biti lutka na koncima,
da ne mogu osjetiti niti te okove
zbog kojih jedva vučem noge
niti mogućnost nemanja okova
kad mogu kao san plutati oblacima...
Kleta je ta mogućnost! Kleta!
Ne upravljam ja vjetrove borejske
i nemam korijene poput starog hrasta,
komu samo lišće stvara ugodan šum,
šum slobode koju priželjkujem...
Čeznuti je lakše nego odvezati
čvrste vezove i veslom se odgurnuti na pučinu!
Što je sve tamo gdje se ljube sunce i more?
Ne vidi se, ne zna se ništa...
Što je ispod svjetlucajućeg mirnog ogledala?
Koje sve nemani, kakvi sve strašni vrtlozi!
Kleta je ta sloboda!
Kakvo je to pouzdanje? Gdje je uopće?
Prodrhtim kao kakva bijedna travka!
Gdje je snaga dijamanta?
Onog pažljivo obrađenog,
onog u skrovitosti, s toliko ljubavi izrezbarenog,
pripremljenog za pobjedničku bitku!
lipanj 2006.
Post je objavljen 28.01.2007. u 19:24 sati.