Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ribac

Marketing

The universe may not always play fair, but at least it's got a hell of a sense of humor

Jučer sam bio po prvi put na karaokama. No zamalo i nisam, jer se Lonely nakon dugog nagovaranja mene da idem, predomislila (a skupa sa njom i Plavooka), pa se naravno opet predomislila.
Baka, koja je jedina ostala doma, mislila je daju zafrkavam. Najprije se spremam van, pa onda odustajem, pa onda ipak idem...

No sve su to bile manje stinice koje su planirani izlazak odgodile "samo" sat vremena. Ok, ok, nisam niti ja na vrijeme javio da ću ići, ali ruku na srce, vjećanje (više) i dotjerivanje (manje) je oduzelo podosta vremena.Moj pristanak na izlazak bio je uvjetovan jedom stvari. Da ona propjeva samnom. I mislite da nije? Hehe, bilo ju je lako nagovorit. No ona je popila samo jednu pivu, ja jednu stock-colu i nismo niti približno bili pijani kad je bio naš red. A što smo pjevali? Hm, recimo to ovako: najpoznatiji hrvatski duet iz 2006-e.

Neću napisati, ali oh, da pogodili ste.

Na onije to bilo najgore. Loše je bilo, što su se nekoliko pjesama ranije, ni od kuda pojavili moji poznanici. I kada kažem da je moj/naš nastup vidjelo hrpetina ljudi koje poznajem, to nije kod mene samo figure of speech. Bilo ih je iz osnovne, srednje, van škola, samo je falio netko sa faksa. Zemljo otvori se. Strujo krepaj. Dobacite mi lopatu.

I onda vrhunac: na pozornicu usred pjesme skoče dvojica i svaki sa strane prime me za glavu i poljube u moje crvene obraze koji su hvalabogu, zbog mraka u pubu bili svim očevidcima normalne boje. Čašu arsena na 220 volti molim!

Pitate hoću li ovo ikada ponoviti? Pa naravno!

Pozdravno, Ribac

Post je objavljen 28.01.2007. u 18:32 sati.