Taira je pitala dvije stvari:
Prvo, je li bilo emisija o kontroli uma, Davidu Ickeu i Uriju Gelleru.
Kontrola uma se spominjala unutar emisije o oružjima budućnosti prije dvije godine, a o Uriju Gelleru je bilo riječ u emisiji o parapsihologiji, ali davno je davno bilo to, u prvoj sezoni emitiranja, negdje 2002. godine. No, ta je emisija, kao dar Hrvatske televizije, priložena uz moju knjigu “Telepatija i telekineza” (u kojoj je i priča o Gelleru) pa možda to može pomoći. Što se tiče Davida Icke i najfantastičnije teorije zavjera svih vremena, s njim sam preko satelita snimio intervju od 40 minuta još prije ljeta, ali emisiju smo zgotovili tek prošli tjedan. Na programu će biti za dva ili tri tjedna.
Drugo Tairino pitanje bilo je vezano uz emisiju o mantrama i gongu od prije nekoliko mjeseci, a zanimao je je detalj vezan uz zvuk nekih starih jezika.
Pa evo koliko sam o tome uspio skupiti. Nije puno, ali je zanimljivo.
Postoje vrlo konkretni primjeri djelovanja vibracija zvuka na materiju. 1787. je pravnik, glazbenik i fizičar Ernst Chladni, udarivši temelje akustike, objavio slijedeće otkriće: violinsko gudalo je okomito vukao po rubovima raznih ploča prekrivenih pijeskom i tako stvarao uzorke i oblike koje danas zovem «Chladnijevim likovima«. Pokazalo se da zvuk doista može stvaralački djelovati na materiju.
1967. je švicarski liječnik Hans Jenny objavio knjigu o kimatici. Kimatika jest proučavanje način kako vibracije utječu na uzorke i oblike. Jenny je uzimao pijesak, spore ili željeznu strugotinu te ih stavljao na ploče koje su vibrirale raznim vibracijama. Nastajali su razni oblici i uzorci, ovisno o frekvenciji ili amplitudi vibracija. No, najzanimljivije tek dolazi. Smislio je i jedan izum – tonoskop - koji je činio ljudski glas vidljivim bez elektroničkog posrednika, pa je bilo moguće izravno vidjeti fizičku sliku samoglasnika, tona ili pjesme. Pokazalo se da kod izgovaranja samoglasnika drevnih jezika, kao što su hebrejski ili sanskrt, pijesak poprima oblik pisanih simbola za te samoglasnike, što nije slučaj sa samoglasnicima modernih jezika. Slično je otkrio i kod drugih 'svetih’ jezika, kao što su tibetanski, egipatski i kineski.
Moguće je da se negdje u tom smjeru krije odgovor na pitanje kako mantre rade ono što im se na istoku pripisuje da rade. Svakako, riječ je o složenoj materiji, o čemu govori i podatak da je u Vedama svaki dio ljudskog organizma, od palca na nozi do vlasi na glavi, označen točno određenom mantrom tj. vibracijom. Štoviše, u ta davna vremena bili su poznati svi, pa čak i najfiniji dijelovi mozga koje I moderna anatomija prepoznaje. Nisu imali neka posebna imena - dijelovi mozga bili obilježeni mantrama ispisanim jezikom davanagari. Dakle, pojedini zvuk bio je zvukovni izraz određenog sićušnog dijelića ljudskog mozga.
U Vedama su zabilježeni i zvukovi za sve ostale dijelove tijela, što podrazumijeva da je cijeli naš organizam sastavljen od gomile različitih vibracija, odnosno zvukovnih vibratornih izraza pojedinih organa. To bi moglo značiti slijedeće - kad bismo naučili zvukove i izražaje pojedinog dijela tijela ili organa, mogli bismo ga liječiti tim vibracijama, jer bi njegova bolest zapravo značila da su mu poremećene vibracije. Trebali bismo (opet) naučiti kako izazvati rezonanciju između njegovog zvukovnog izražaja (mantre) u zdravom stanju i bolesnog stanja I tako krenuti prema ozdravljenju. Možda je to bio temelj savršene medicine o kojoj govore Vede tvrdeći da se nekada, za vrijeme zlatnog doba Satjajuge, tako liječilo?
Nemojte biti prestrogi prema meni, ako sam neki indijski izraz krivo napisao.:-)
Čitamo se!
Post je objavljen 28.01.2007. u 14:44 sati.