I opet sam u nekoj zbunjenoj fazi svog života. Nakon toliko razgovora sa Zoranom, samu sam sebe uvjerila da mi je dobro, da mi ništa ne fali i da se moram orijentirat na neke druge segmente svoje svakodnevnice. Stvarno mi je bilo dobro. Ništa nisam preozbiljno shvaćala, nisam puno razmišljala o svojim postupcima, nisam se vani opijala vikendom, nisam toliko težila mjestima na kojima bih mogla sresti Stanka ili Foxa.Prestala sam suptilno analizirati svaki jebeni čas svoga postojanja. Donekle sam bila okupirana faksom. Ljudi moji, Krowa je izašla na neko vrijeme iz vlastitog čemera!
Moram priznat, još sam u neku ruku prazna (kako god uzmeš) pa je nemoguće doživjeti slom emocija. Ipak ,neki dan ,plesajući pred ogledalom, stala sam i rastulila se. To ću pripisati povećanju tjelesne mase na što me podsjetilo to vražje ogledalo. Nećemo to sad analizirati, ne !
Nova godina, novi početak !
Kad smo kod početka...
Sad me djedica došao tražiti da mu posudim novce za dvije pivice. Nije li sladak. Osim što moram paziti na litre i litre rakije u svojoj sobi,ključeve od auta i vlastiti đeparac on bi još da mu ja dajem novce dok nema staraca! To prije nije radio. Sad je dobio neke tablete za liječenje ovisnosti ali to je u njemu poremetilo cijeli taj alkoholistički sistem. Otišlo je u krivom smjeru. Sad pije tablete i alkohol zajedno. Što mu ja mogu-to je bolest! Ja nisam doktor!
Nego, vrebam jednog prosječnog dječaka na fakultetu. Pričali smo jednom na hodniku. Simpatičan je i malo stariji od mene, iako tako ne izgleda. Bilo bi baš dobro kad bi recimo on i ja ...ma ništa!
Post je objavljen 28.01.2007. u 11:24 sati.