Noćno saznanje
Nismo istog zvonika ti i ja dio!
Bio je to samo glas mojih
usamljenih noći...
Nisu zvonili zvonici svom silinom,
na svaki puni sat,
samo ih je jači vjetar zanio
i čuo si jeku slučajnog tona!
Neće zvonar potegnuti konop
i neće zvonak glas odjeknuti na krilima golubova
s glasnim žamorom prolaznika!
Ostaje zvonik na istome svome mjestu,
čuvajući tajne svecenika,
upijajući tajne neba.
Ostaje zvonik zaštićen bedemima.
Borba
Iz daljine užarene crvene baklje,
munjevito pristižu otrovne strijele,
zaoštrenih misli ravno do srca.
Tamna krila stvaraju neugodan zvuk
češući se jedna o druga
i grabeći pandžama komade mesa.
Zubi veliki okomili se na Božje djelo
i trude se iskopati i pojesti ono
što najprije u ideji postoji.
Jauci mukli bez prostora odlaze
u valovima bezvremenim zapinju,
zatrovanog srca, bez udova,
napola razgriženog razuma!
Pogrda lijenosti
O lijenosti moja, što me kočiš
da naučim ono što želim izraziti?
Da osiguram svoje suze od laži,
da vratim očima pogled na oblake!
O lijenosti moja, što mi laskaš
da su oblaci u mome dimu
i da u njima mogu naći sve?
O lijenosti moja, što me vučeš,
vučeš u već stoput odsanjane snove,
i tamo zarobljuješ na pakleni kotač?
O lijenosti moja, što mi godiš
zrakama lažnim?
Zašto lažeš o novome danu?
Post je objavljen 28.01.2007. u 05:27 sati.