Marketing
Taštino, ime ti je Azzurro!
Došlo je vrijeme da se osvrnem na najkontroverzniji i onaj kao grijeh sladak dio glazbene industrije. Naravno pogađate riječ je o scenskom nastupu . Tih par uvježbanih koraka na stage-u je ono što dijeli velikane od prosječnih, žito od kukolja i muškarce od mladića.
Priču o scenskim nastupima ne mogu početi bez pogleda unatrag na Doru 2004. i nenadjebivo bizaran i avangardan nastup do tada široj publici malo poznatog Azzurra . Naš dragi Azzurro, koji je deklarirani heteroseksualac, na binu je izveo 2 dosta nabildana i poprilično nakvarcana dečka obučena u malo preuske kostime policajaca. Dok je Azzo pjevao ova dvojica su se polagano svlačila i dizala ionako visoku temperaturu u kristalnoj dvorani. Smisao cijele koreografije, a možda i života, se otkrio na kraju kada ta dva skoro naga policajca privedu Azzurra. Optužen je zbog ljubavi i odveden u pritvor. Ako je ljubav zločin, Azzurro je kriv! Samo me zanima kako su ga ova dvojica policajaca ispitivala u postaji. U biti možda ni ne želim znati. Udarac njihovog pendreka ne želim osjetiti. Ovi policajci udaraju po guzi.
Primjetio sam da se na takvim festivalima uvijek pojavljuju isti back vokali . Neke tri ženske i frajer koji ima one špicaste zulufe kao daj član posade Voyagera. Taj lik je bio u onim fejk Novim Fosilima koji su se raspali sredinom `90-ih pa je od preostalih članova nastao bend koji se zvao O5 party. Kako opet party? Kad je bio prvi put? U O5 partyu je bila i cura koja sad pjeva jingl od emisije Piramida (...dođi u piramidu, možda ti se posreći) koji uopće nije iritantan i zbog kojeg mi uopće ne dođe da razbijem televizor i popijem pola kafane. I back vokali imaju kao neku svoju koreografiju. Usklađeno se miču lijevo desno dok gledaju papire s riječima pjesama, i iako te riječi nisu oni napisali vidi se emocija koja iskače iz svake pore njihovih lica dok pjevaju. Grašo je tužan; oni skoro plaču, Oliver plovi po pučini; oni veslaju, Tina i Nikša pjevaju o tulumu; oni su pijani... Jednostavno profesionalnost na djelu! Kad god ih trebaš, back vokali su tu.
Legenda scenskog nastupa u Hrvata je onaj plesač od Ivane Banfić, TT mu je bilo umjetničko ime. Šta god ona pjevala on je sa smješkom na licu vrtio se na glavi, radio helikopter s nogama, mlatarao s rukama naizgled besmisleno ali ipak ritmično. Ritam mu je srednje ime. Prvo mu je T a zadnje isto T. On i Ivana su se razišli kad je ona počela raditi duete s Dinom Merlinom i sličnim. Odjednom TT nije pasao u koreografiju. Odjednom je TT bio predivlji. A bio je s njom od samih početaka i tjemenom brisao podije od diskoteke u Donjim Mikanovcima do stage-a u 7-oj noći. Tužno.
Zanima me koga još zabavljaju one plesne skupine Tihane Škrinjrić, Edite Cebalo i sl. koje se pojavljuju u emisijama koje su samo ružni brat legendarne 7-e noći. Kao fol puste neku muziku, trebe se obuku kao muškarci, muškarci kao dječaci ili tako nešto i to je onda kao James Bond. Ili Kleopatra. Ili Cabaret. Ili Moulin Rouge. You name it, plesna skupina Mire Mirića has got it! Kao da gledate film, isto vam je to sve. I priča i emocije, i zaplet, i obrat. Sve u 3 minute.
Volim vidjeti i nastupe Colonie na kojima je Indira obučena u nešto što joj je predložio nasljednik nikada prežaljenog Nevena Ciganovića, Marko Grubnić (inače u sukobu s drugim stilistom jer obojica imaju psa koji se zove Hilton, pa kao fajt je oko toga tko je prvi dao to ime). Obično je to neka kombinacija krzna, kože, lateksa i materijala koji služi kao izolacija na space shuttleovima. Razlog zbog kojeg spominjem Coloniju je taj što su mi sumnjiva ona dvojica DJ-a iz benda koji kao fol sviraju sintiće dok ona pjeva, a sve mi to liči na igru da oni samo drnadaju rukama po synthu a u biti ide matrica.
Za kraj mogu navesti jedan pozitivan primjer scenskog nastupa (mislim i ovi primjeri su pozitivni, u biti svaki scenski nastup je pozitivna stvar) kojeg sam slučajno ulovio na TV-u prije par tjedana. Riječ je o klincu koji nas je zastupao na dječjoj Euroviziji. Imao je neku kao rock stvar i mali je skakao, vrištao, padao na koljena, obučen u traper, baš ono the whole shabang. Bilo je više “born to be wild” esencije u njemu nego u nekim našim rock bendovima. Neću spominjati imena, prepoznati će se. Ako stignu ovo pročitati, jer možda igraju još neki subotnji derbi. Uglavnom, svaka čast mali, ne znam ti ime, pro googlao bi te pa bih znao, ali mi se ne da. Sorry.
Do sljedećeg tjedna, vaš frend i kompić, John Kompich
100 mu TOPova, sve NAJbolje iz CD shopova!
Post je objavljen 27.01.2007. u 18:54 sati.