Zadnjih par dana sam dosta razmisljala o tome sto ja mislim o sebi.. Da li sam sretna i zadovoljna,da li mi je drago sto sam ovo ja ili bi radje bila netko drugi. I shvatila sam da sam ja sretna da nezelim biti nitko drugi,nezelim drugaciji zivot jer meni je moj zivot savrsen.. Nemogu rec da san savrsena jer sam covjek i grjesim kao mnogi.. Imala sam zbilja velike pogreske,VELiKE! Al' ponavljat ih vise nezelim.. Sto je bilo bilo je,proslost se promjenit nemoze!
Na satu razrednika profesor nam je rekao da razmislimo koje su nase mane.. Ja sam se iz sale javila i rekla (nisam promislila!):
"Profesore ja san sebi savrsena,mjenjala nista nebi jer to onda nebi bila ja!" Profesor se nasmijao i rekao:"Dana sjedni i razmisli".. Ja sam razmisljala i sjetila sam koliko sam imala problema u skoli radi svoje brzopletosti.. Naravno opet sam ja jedina digla ruku i rekla: "Profesore moja brzopletost me stvarno kostala,to je jedino sto bih htjela promjenit."
Ja sam jako naivna osoba i previse vjerujem ljudima..Ali da nisam takva to nebi bila ja.. Bila bi netko drugi..
Sto se tice mog vanjskog izgleda mislim da to uopce nije bitno.. Je da uvijek prvo gledamo ljude po izgledu.. Ja prva..
Ali kad upoznam covjeka,taj covjek moze bit najveca rugoba,a ja ga ipak mogu volit.. Mislim da je bitno ono unutra..
Kakav si kao osoba.. Meni je drago sto sam ovo ja.. Mnogi ljudi me nevole jer volim skresat sve u facu.. Nemogu sutiti!
Uvijek kazem sto mislim i cesto se zbog toga svadjam. Stojim uz svoje misljenje uvijek.. U skoli kada raspravljamo o necemu uvijek sam ja glavna,uvijek ja objasnjavam sto mislim o toj stvari.. Zato je jedan profesor rekao da sam najbolja ucenica u skoli u njegovom predmetu.. Nepravda..To mi je gore od lazi.. Nepravdu nemogu podnijeti.. Zbog toga sam uvijek ljuta,jadna i nesretna.. Nikada nemogu sakriti kad mi neka osoba nepase.. Kad se meni netko svidja na bilo koji nacin ja cu se potruditi biti dobra s tom osobom.. Al' ako nemogu smisliti,ako mi se od osobe nesvidja karakter ta osoba ce uvijek to znati..
Imam susjedu sto se tice izgleda zenska je lipa,zbilja je,ali je glupa.. Zbilja je.. I skoro uvijek se nas dvije svadjamo..
Treniram tkd i treneru bas nisam omiljena,a on kada je dobar sa roditeljiam od svojih ucenika,naravno da njihova djeca imaju prednost. Ja svojima to nikad nisam dozvolila! Uvijek sam se sama borila za sebe! Moji roditelji su uvijek bili uz mene kada sam tuzna,nesretna,jadna pogtovo moja mama!
Uvijek je znala primjetit promjene raspolozenja na meni. Jer ja nisam tip koji ce bit u depresiji. Od malena su me stariji ljudi volili jer sam se uvijek smijala,pjevala,skakala.. Sretno sam djete..
U vrticu cura s kojom sam dan danas dobra me je cupala za kosu i grizla.. Uvijek sam bila puna plavica! Al' nijednu suzu tad pustila nisam! Samo bih pocupala,stisla zube,a at cura bi pocela plakat i ja bi ispala kriva.. Tamo je bila jedna teta koju sam volila najvise. I dan danas se pozdravljamo kad se vidimo na ulici.. Ona je vidila nesto u meni,ona je bila posebna.. Nije bila kao druge tete koje su bile zloceste i vikale,ta je teta svakom djetetu znala pomoc!
I nebih htjela bit netko drugi,drago mi je sto sam ovo ja i ja sebe volim,a vi? I znate onu:" Ako sami sebe nevolite kako ce vas drugi moc?"
Post je objavljen 27.01.2007. u 18:17 sati.