Marketing
Prijatelj je onaj s kim se ne bojiš biti ono što jesi
Uživajući u zvucima benda poznatog po imenu Deep Purple i čitajući jedan blog od nekad davno izgubljenog prijatelja kojeg bih prije samo dva mjeseca bacala među zvijezde i hvalila ga kao najbolje i nejnesebičnije biće na svijetu, shvatila sam koliko se loše osjećam. I never felt so bad before, never never before!
Kako samo dijelovi života mogu biti tako hladni, a opet tako slatki. Mislim da je instant prijateljstvo nešto što mi se u zadnje vrijeme često događa. Jako volim tu osobu, mogla sam mu sve reći, mogao me shvatiti, slični smo po mnogočemu i znamo se jako dugo. Ali, prijateljstvo je došlo nenadano i brzo i nisam mogla vjerovati koliko može biti dobar taj mali dečko kojeg sam kao malog zlostavljala i koji je mene zlostavljao. Nadala sam se da ću naći nešto što će me napokon vratiti na osunčane ulice svijeta. Ali, onda se dogodila oluja.
Moja Suncem obasjana ulica je poplavila. A, prljavština koja uvijek kvari sve ostala je tu. Još uvijek je tu. I sad se u njegovom životu nižu samo isprazni ljudi koje tek upoznaje, samo isprazni osjećaji koji su prolazni. Ostala je samo prazna ljuštura. Pitam se nije li sva ta osjećajnost i dobrota bila samo privremena.
Jesu li ljudi doista kamenog srca? Kako može uopće okretati leđa sam sebi da bi išao naprijed i da bi samo hranio svoj ego? Pa, uvijek je bio tako dobar. Ka kruv. Malo hiperaktivan, ali tko nije? I, sad... samo je prazna ljuštura uhvaćena u kliješta blještavila koje će brzo proći. So funny, so funny just like a show.
Žao mi je zbog ovog posta. Ako uopće još čitaš moj blog, znaj samo jedno... Somebody, somebody come to my side. I'm tired, I'm crying. Svit ide nizbrdo. Bar takav svit. Jer, moj svit... Pa, moj svijet je lijep. I imam ljude koji me stvarno vole. Kako to znam? Ljudi koje sam tek upoznala i koje sam odmah zavolila nisu mene udaljvali od ljudi koji su prihvatili sve moje nove pormjene i koji su tu već neko vrijeme. Uvik san imala puno prijatelja. Ali, ljudi oko mene nisu bili najidealnije društvo. Bila sam odlična s muškima i imala sam mnogo povjerenja u njih, a sa ženskima sam se dosta dobro slagala. Ali, nisam imala mnogo prijatelja s kojima sam mogla razgovarati i koji bi mi uvijek uljepšavali dane. Sad ih imam. I odlično mi je! Zato me više ni nije briga.
Znate kako se kaže 'Jebiga!' Bilo bi lipo kad bi svi znali cijeniti prave osjećaje. I kad ne bi odbacivali dobre strane života. Ma nema veze.
Jednog dana prava će kiša oprati sva smeća sa ovih ulica!
Kako samo dijelovi života mogu biti tako hladni, a opet tako slatki. Mislim da je instant prijateljstvo nešto što mi se u zadnje vrijeme često događa. Jako volim tu osobu, mogla sam mu sve reći, mogao me shvatiti, slični smo po mnogočemu i znamo se jako dugo. Ali, prijateljstvo je došlo nenadano i brzo i nisam mogla vjerovati koliko može biti dobar taj mali dečko kojeg sam kao malog zlostavljala i koji je mene zlostavljao. Nadala sam se da ću naći nešto što će me napokon vratiti na osunčane ulice svijeta. Ali, onda se dogodila oluja.
Moja Suncem obasjana ulica je poplavila. A, prljavština koja uvijek kvari sve ostala je tu. Još uvijek je tu. I sad se u njegovom životu nižu samo isprazni ljudi koje tek upoznaje, samo isprazni osjećaji koji su prolazni. Ostala je samo prazna ljuštura. Pitam se nije li sva ta osjećajnost i dobrota bila samo privremena.
Jesu li ljudi doista kamenog srca? Kako može uopće okretati leđa sam sebi da bi išao naprijed i da bi samo hranio svoj ego? Pa, uvijek je bio tako dobar. Ka kruv. Malo hiperaktivan, ali tko nije? I, sad... samo je prazna ljuštura uhvaćena u kliješta blještavila koje će brzo proći. So funny, so funny just like a show.
Žao mi je zbog ovog posta. Ako uopće još čitaš moj blog, znaj samo jedno... Somebody, somebody come to my side. I'm tired, I'm crying. Svit ide nizbrdo. Bar takav svit. Jer, moj svit... Pa, moj svijet je lijep. I imam ljude koji me stvarno vole. Kako to znam? Ljudi koje sam tek upoznala i koje sam odmah zavolila nisu mene udaljvali od ljudi koji su prihvatili sve moje nove pormjene i koji su tu već neko vrijeme. Uvik san imala puno prijatelja. Ali, ljudi oko mene nisu bili najidealnije društvo. Bila sam odlična s muškima i imala sam mnogo povjerenja u njih, a sa ženskima sam se dosta dobro slagala. Ali, nisam imala mnogo prijatelja s kojima sam mogla razgovarati i koji bi mi uvijek uljepšavali dane. Sad ih imam. I odlično mi je! Zato me više ni nije briga.
Znate kako se kaže 'Jebiga!' Bilo bi lipo kad bi svi znali cijeniti prave osjećaje. I kad ne bi odbacivali dobre strane života. Ma nema veze.
Jednog dana prava će kiša oprati sva smeća sa ovih ulica!
Idem sad na trening... Ovo će biti naporan dan
PEACE .
Post je objavljen 27.01.2007. u 14:26 sati.