Razmahujem se osmijesima,
Što ključaju u mojoj duši,
I raspršuju se kroz sva čula.
Tebi ih darujem dubinom pogleda.
Ugravirala sam te u svaku misao,
Ukomponirala u svaki udisaj,
Naglasila te u svakom zalasku sunca,
Jer tada ti nastupaš, svojom pojavom.
U ozračju noći, stvorila se nova misao.
Neću ti je reći, ne, neću ni šapnuti.
Pogledom ću samo krenuti tamo
Gdje se dodiruju snovi i stvarnost,
I gdje borave i prepoznaju se samo voljeni.
Ispruženih ruku, dodirnut ću zvijezde,
Na krilima noći, upalit ću mjesec,
Uz zvuke mjesečevih struna
Zaplesat ćemo valcer vječne ljubavi.
Osjetiš li treperenje i nemir,
To se probudila žena u meni.
To putenost počinje vladati svugdje,
Gdje je do sada razum stanovao.