sjecam se... mirisa kolaca, juha, kako smo selili veliki stol u dnevni boravak, kako je blagovaona bila prazna, sa svega nekoliko stolcica koji su sluzili zenama za odmor.
sjecam se nasih babinjaka. kako smo sve zajedno sjedile u kuhinji, medjusobno si pomagale, smijale se... cijeli dan je bio poseban.
sjecam se koliko puta sam provalila glupost pred svecenikom, kao da mi teta nema grudi (bila sam mala) jer ih je odsarafila i ostavila doma. kako je bilo lijepo cuti njihov iskren smijeh, kako je bilo lijepo u krugu tih ljudi...
proslo je 5 godina otkad su se moji razveli. s njihovim razvodom nestala je tradicija takvih blagoslova stana. a i ja sam odrasla. doduse, po misljenju mog oca, nedovoljno odrasla da bih sama napravila veceru za goste koji dolaze na blagoslov stana. tatine kolege iz studentskih dana. pa je narucio hranu iz obliznjeg restorana.
nisam uzivala. ni u lososu, niti u skampima. najveci gust mi je bio povuci se u kuhinju i prati sudje. cudno, za nekog tko se stvarno ponasa kao emancipirana frajerica (umalo pa musko). ali to je budilo onaj djetinji osjecaj u meni. samo mi je falila neka baba da malo poblablamo dok sredjujemo sve.
mozda nisam spretna s novcima. sigurno previse trosim, kao i vecina zena, pogotovo kad me copi lose raspolozenje, nema toga sto ne bih mogla kupiti. ali ne podnosim tu hranu. ni losos (fuj), ni skampe (fuj), ni kavijar (dvaput fuj!).
mislim da cu za slijedecu festu napraviti bosanske kanapee.
update: bosanski kanapei su kvadratici cevapa i somuna na cackalici... hehe
Post je objavljen 27.01.2007. u 11:49 sati.