Neki čovjek i njegov sin hodaše šumom. Odjednom, dječak zape i osjećajući bol kriknu: "Ahhh!" Iznenada, ču glas koji dolaziše s planine: "Ahhh!" Znatiželja ga obuze pa se dreknu: "Ko si ti?" Ali, odgovor koji dobi bijaše: "Ko si ti?"
Ovo ga naljuti, pa se ponovo dreknu: "Kukavico!" Glas odgovori: "Kukavico!"
Dječak pogleda oca i upita ga: "Oče, šta se ovo dešava?"
"Sine", reče otac, "obrati pažnju." Tada otac viknu: "Divim ti se!" Glas odgovori: "Divim ti se!" Otac ponovo uzviknu: "Predivan si!" Glas reče: "Predivan si!" Dječak stajaše iznenađen ali još uvijek ne shvatajući šta se dešava.
Otac mu objasni: "Ljudi ovo zovu 'eho'. Ali to je ustvari život.
Želiš li više ljubavi, podaj više ljubavi.
Želiš li više dobra, podari više dobra.
Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te respektiraju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i respektuj ih.
Ovo pravilo odnosi se na svaki aspekat života.
Život ti uvijek vraća ono što mu daješ.
Tok tvoga života nije slučajnost, on je ogledalo tvojih djela."
Post je objavljen 27.01.2007. u 04:04 sati.