Draga Vwolf-ica me svojim jučerašnjim postom zarazila poezijom i cijeli dan nikako da se oslobodim:
Noć duboka vlada, i sve živo spava;
Na starome tornju ponoć otkucava.
I u tom času, sa grančicom krina,
Anđeo se spusti sa rajskih visina.
Sve pospalo ćuti, niko se ne budi;
Ne vide ga zveri, ne vide ga ljudi.
Al' oseća granje – pa se tiho svija;
Oseća ga lahor – pa tiho ćarlija.
I Anđeo Mira, kroz duboku tamu,
Spusti se pred oltar u pustome hramu.
Pa prekrstiv ruke na blažene grudi,
Rujnu zoru čeka da nebom zarudi…
V. Ilić
Sada me ne napušta jedna suluda ideja – pretvorimo naše susrete na ovom postu u poeziju. Kako? Vrlo jednostavno, umjesto komentara ostavite svoju najljepšu, najdražu, ili već… pjesmu ili samo njen dio, jednu strofu… stih. Jedino pravilo kojeg trebate poštivati je da nema pravila.
Post je objavljen 26.01.2007. u 18:06 sati.