Ne stoj pored groba i ne plaći,
nisam otišla,ja sam još tu.
Tu sam gdje sam i bila,
pored tebe.
Danas me ne prepoznaješ jer dolazim kao kiša,vjetar,pijesma i tišina...
Stojim pored tebe i nemogu te zagrliti,
jer me ne prepoznaješ,
osječaš me a ne želiš priznati da me se još siječaš.
Kada zaspiš,doći ću,milovat ću ti lice,
lagano te poljubiti i zauvijek izgubiti!!!
Nekad svratiš na moj grob gdje raste trnje i trava i tiho idahneš:
"TU MOJA PRIJATELJICA SPAVA"...
Nisi svijesna da te vidim,
da prepoznajem tugu i kajanje,nisi svijesna da je lako prepoznati
oči pune tuge,oči koje su me nekad vidjele...
Bila je zima i mama je plakala,
nitko nije znao da li sam sada sretna,
sretna u svijetu nepoznatih,
u svijetu gdje svi praštaju,
gdje nema mržnje i zavisti...
Bio je to svijet pun ljubavi,prijateljstva i gladnih duša.
Bila sam među nogim sjenama,al svi su mrtvi...
Molim te odvedi me u njegovo carstvo puno boli,al' tamo ću biti sretna...strong>
POSVEĆENO: SVIM PRIJATELJIMA.....
Saša Sabol
25.09.2005
Post je objavljen 26.01.2007. u 17:25 sati.