Kada se sva svjetla pogase i svi odu...Što ostaje?
Ljutnja? Strah? Razočaranje? Depresija? Nada?
Nada...Nada je prokletstvo,ali ponekad je to sve što imamo...
Opet sam ti nešto kriva...Opet si me optužio,makar,ovaj puta stvarno nisam kriva.
Ali nije bitno,ionako svi samo tebi vjeruju...
Ispunila sam svoje dane radom.
Padam s nogu od umora,ali to je jedini način da nemislim.Da ne rastavljam svoj život na sastavne djelove,pitajući se...
Još uvijek sam nesigurna...Još uvijek se bojim...
Post je objavljen 26.01.2007. u 15:00 sati.