Još sam uvijek pod vibracijama jučerašnjih prizora.
Fotka ispod nije dostojan prikaz te dinamičnosti mora, neba i obale što se jučer odigravala pred našim očima.
Više od dvadeset minuta stajala sam u nevjerici. Priroda me uvijek iznova oduševi, ali ti prelijevi smaragdne, tirkizne, safirne vibracije titrali su mi u tijelu i za vrijeme sastanka koji je uslijedio poslije. Jedva sam se skoncentrirala na posao jer su u meni i dalje se pretapljale prethodno doživljene slike. I kad bih se uspjela na trenutak dublje skoncentrirati i zvučati suvislo, pogledala bih u oči sugovornika i tras! Plave, duboko plave oči pozorno slušaju moje izlaganje, ali njihova dubina izlazi iz mora, iz onog dijela gdje plavetni vodeni život dodiruje obale otoka u daljini! I meni se otme osmijeh i svijest se trga u namjeri vraćanja na horizont ili u mase antracitnih oblaka iznad plavetnila.
Ako je primijetio odsutan i možda u tom trenutku neprimjereno dug eye contact i smiješak, vjerojatno je pomislio da nisam baš svoja. I zaključak mu ne bi bio daleko od istine. U to vrijeme pripadala sam zeleno-plavim trenucima što se prelijevaše po moru i nebu.
Poseban je jučer bio dan.
Navečer smo dobili i iznenadnu posjetu. U stan nam je uletio žuto-bijeli leptir i pravio mi društvo dok sam spremala večeru. S mislima u slikama od prije nekoliko sati i leptirom pored sebe, mogla sam samo osjećati duboku zahvalnost za prelijepe trenutke života.
I kao što već napisah – još sam uvijek pod vibracijama jučerašnjeg dana, ali s razlikom da sada djeluju kao nadahnuće i poticaj koncentraciji.
I leptir je još tu.
Post je objavljen 26.01.2007. u 11:13 sati.