Marketing
Prijatelji, kako ste mi danas?
Sigurno zvuči poznato, ali ne, u ovom postu se ne radi o Thompsonovoj pjesmi nego o ljudima iz moje svakodnevnice, ljudima koji obogaćuju moj svijet i svijet oko sebe. Kao alternativa naslovu može i "A šta da radim, kada odu prijatelji moji...."
Sad ste valjda pogodili, radi se o mojim prijateljima.
Kad bi ih se sve skupilo bila bi to čudna mješavina stilova, spike, životnih opredjeljenja, ali zajedno na okupu koliko god čudni bili oni su zapravo definicija mene i mojih interesa, radosti, tuge i svega što mi se dogodilo u životu do sada.
Zapravo, smatram se sretnim čovjekom što mi trebaju prsti na obje ruke za nabrojati ljude koje smatram pravim prijateljima. Naravno treba razdijeliti poznanike od prijatelja, pod prijatelje smatram one koje mi ne bi bio problem gotovo ništa zamoliti ili im se obratiti u kakvoj god da sam situaciji. Možda upravo zbog takvih prijatelja cijenim prijateljstvo više od svega, i novca i komada, ako treba i zdravlja(pri tom mislim na neprospavane noći kad smo s vračali četveronoške doma ubijeni alkoholom, ta sjećanja ipak pripadaju prijateljima sa dužim vremenskim stažom J). Za prijatelje sve!
Ovaj post posvećen je njima pa da ih sve redom i spomenem, trebao bi ih spomenuti po abecedi ali ja ću se radije poslužiti težinom kao kriterijem, pa krećemo od lakše do heavyweigt kategorije J
Pozdravljeni bili, još stotinu godina živjeli i sretni bili! 
~60kg I.; ~70kg N.; ~75kg V.; ~80kg T.; ~81kg M.; ~92kg Ž.; ~104kg M
Post je objavljen 26.01.2007. u 12:27 sati.