KOSTI U MIKSERU
...Nakon sto je izlozena u nekoliko novinskih intervjua,ta dopunjena ideja svenacionalnog izmirenja-u kojoj su sada bili sklopljeni svi povijesni,politicki i simbolicki elementi-najpotpunije je iznesena na 2.opcem saboru HDZ-a 1993.godine.Tom prilikom je Tudjman kazao da je bas on taj"koji je imao hrabrosti da vama,HDZ-u,predlozi takav program pomirbe i domobrana i ustasa i partizana koje je stjecaj povijesnih okolnosti doveo iz idejnih ili nacionalnih razloga u medjusobnu borbu,iako najveci broj njih nisu bili ni fasisti ni indoktrinirani komunisti,nego su se u toj borbi nasli i zbog hrvatstva.
Prema tome,dovrsimo to djelo pomirbe na taj nacin da cemo bas tu gdje vec imamo taj spomenik zrtvama NDH na tom podrucju prenijeti,gdje otkrijemo u tim zapustenim jamama zrtve,pa cemo ih prenijeti na podrucje Jasenovca,neka se tamu nadju i zrtve fasizma,kako kazu,ali i komunizma,neka tamo budu zrtve i Zidova i Srba i Hrvata i svih drugih.Neka svatko ima svoj spomen na te zrtve,ako hoce i svoj muzej i svoju kapelicu,ali kao znak te pomirbe hrvatskog naroda."Ovom prilikom Tudjman nije spomenuo Franca.Ali to je najmanje bilo zato sto bi dale ploda sve cesce kritike u zemlji(ponajvise u FERALU)i svijetu,po kojima frankisticka Spanjolska-sa svojom kopulacijom nacionalistickog katolicizma i fasistickog korporativizma-moze biti uzor samo onome tko je na rusevinama dva totalitarizma,fasistickog i komunistickog,naumio uskrsnuti treci,faso-komunisticki.
Nekoliko godina kasnije,1998.godine,Tudjman ce ugostiti sefa medjunarodnih mirovnih posrednika u BiH Carlosa Westendorpa,I RECI MU DA CE NJEGA,TUDJMANA,POVIJEST STAVITI UZ BOK GENERALA FRANCA KAO"SPASITELJA ZAPADNE CIVILIZACIJE".Sasvim u skladu s tom spisateljskom uobraziljom,koja ga tjera da preobraca i najtvrdje"inovjerce",nije ga nimalo smetalo sto pred sobom ima sugovornika koji gaji duboku odbojnost prema onome sto mu se govori.Westendorp je bio posljednji ministar vanjskih poslova u socijalistickoj vladi Filipea Gonzalesa,i ono sto mu je staklenog pogleda govorio Tudjman moglo je biti samo u totalnom srazu s njegovim dozivljajem frankizma.Kada je koncem sezdesetih godina kao mladi diplomat pristupio Socijalistickoj stranci,ona je jos bila u dubokoj ilegali,progonjena od istog Franca KOJEMU SE TRIDESETAK GODINA KASNIJE JEDAN CUDAK U ZAGREBU TAKO DUBOKO I ISKRENO DIVIO.Nedugo poslije,Westendorp ce u NEW YORK TIMESU ovako opisati osjecaje koje je imao nakon razgovora s Tudjmanom:"IZASAO SAM IZ PREDSJEDNICKIH DVORA U ZAGREBU,PORED SVIH ZASTAVA I STRAZE U URESENIM ODORAMA,KOJE MIRISU NA TOTALITARNU MOC.ZNAO SAM GDJE SAM.SJETIO SAM SE KAKO JE NOCU ZAVRSAVAO PROGRAM NA NASOJ TELEVIZIJI,PRI CEMU SE UVIJEK SVIRALA NACIONALNA HIMNA DOK SMO GLEDALI FRANCOVU SLIKU.OSOBITO NE ODOBRAVAM NACIONALISTICKE JEDNOPARTIJSKE SUSTAVE."...
(Marinko Culic-"TUDJMAN-ANATOMIJA NEPROSVIJECENOG APSOLUTIZMA")
Post je objavljen 26.01.2007. u 09:46 sati.