Marketing
Škotska...
...opet sam sanjala da sam u Škotskoj, prekrasnoj zemlji puunoj zelenih polja, divljeg ali prekrasnog Sjevernog mora, zamaka od kojih ti zastaje dah i koji te u trenu prebace u neko drugo vrijeme, posebno ovakog sanjara kao sto sam ja...i predivnih, gostoljubivih ljudi koji ce sve ucinit da ti boravak ucine savrsenim, koji mogu popit toliko da ih nijedan Dalmatinac ne moze pratit, ali kad se napiju nema u njih agresivnosti ni depresije, nego brate udri brigu na veselje...
...pocetkom 10. mjeseca prošle godine sam odlucila uzet godisnji, skupila nesto love preko ljeta i napokon se odazvala pozivu prijatelja koji me neumorno godinama dozivaju u posjet i dodje mala u Aberdeen (to mi je osim ekskurzije u Prag prvo malo dalje putovanje, nije bas za pohvalit se, ali mlada sam, nedavno pocela radit pa vjerujem da ce toga bit jos)...tih 15 dana koliko sam ostala su mi ostali u nezaboravnom sjecanju, cak se i vrijeme (kojim se oni bas ne hvale) bilo na mojoj strani tako da je samo 2 dana padala kisa, a ostatak je bilo kao proljece kod nas...obisla sam cijelu istocnu obalu Skotske, sve do samog vrha i imala sam sta vidjet..samo u gradu Aberdeenu da ostanes ne bi ti bilo dosadno, sve je prekrasno, velike granitne kuce, kilometarske pjescane plaze, zelena brdasca puna zivotinja, i ljudi, ljudi, ljudi...svi su me docekali s osmjehom, ljudi koje sam prvi put sretala su se toliko trudili da mi pomognu u ostvarivanju nezaboravnog putovanja...sjecam se jednog izlaska u lokalni pub, u istu uru su bile utakmice Hrvatska-Engleska i Skotska-Ukrajina, u isto vrijeme se prikazivale na ekranu, s tim da je kad je Hrvatska pocela pobjedjivat Engleze nastalo opce odusevljenje, vise nitko nije gledao njihovu utakmicu, svi su navijali za nase, a ajme belaja kad je moja ekipa rekla da sam ja iz Hrvatske-veselju nije bilo kraja...
...kako me zanima dosta povijest i arhitektura (rekreativno vise jer sam po struci ekonomist u turizmu) tako da sam htjela vidjeti i njihove poznate "castles", malo je nezgodno vrijeme bilo jer je zavrsila ljetna sezona pa je vecina njih bila zatvorena, ali sam imala srece da posjetim 4. Ipak, Dunnottar, rusevni zamak na jednoj velikoj stijeni je nesto sto se ne zaboravlja (tu su se snimale neke scene iz filma o Hamletu) i u trenu me vratio u hamletovsko vrijeme, a za slag tome danu, kad sam pogledala prema morskoj pucini kao da su znali, ispred nas se pojavilo veliko jato dupina koji kao da su me pozdravljali svojim iskakanjem.....
...od destilerija sam uspjela posjetit jednu gdje nam je ljubazni vodic do u detalje objasnio kako nastaje whiskey, i tu sam skuzila da Skoti gaje takvu ljubav prema tom picu da to nije normalno, stuju ga gotovo kao bozanstvo..iako mi je bilo rano ujutro morala sam probat na kraju obilaska sto ima u tome, ali kako nisam navikla piti cista pica (pomijesam ih s colom i sl) nije mi bas sjeo ali mislim da ih shvacam...mislim da je svaki Skot nacionalist u dusi, i sve ono sto je njihov proizvod i sve ono sto je karakteristicno za njih i sto ih razlikuje od Engleza, to gaje s posebnom ljubavlju, ponosom i postovanjem...
...nema do nase obale i naseg mora, to cu svakome govorit i toga se drzim bez kompromisa, ali brate imaju i oni prekrasnu obalu, tako raznoliku i zanimljivu...duuge pjescane plaze, divlje clifove i nepregledno Sjeverno more, ali nemaju otoke...u daljini vidis samo tankere i nekad koju platformu...gledam na pucinu a ni jednog otoka, nesto fali...
...nazalost nisam uspjela obic zapadnu obalu i Hibride, ali to mi je jos jedan razlog da uskoro ponovno odem gore, jer sam se istinski zaljubila u tu zemlju...doslovno svako nekoliko sanjam da sam gore, sanjam te ljude i onda se probudim u tmurnom kisovitom Dubrovniku-ma obozavam ja njega, i ponosna sam sto sam odavde, ali kad je zima i juzina i stalno gledas ista mjesta koja vec napamet znas, normalno da ceznes za nekim drugim mjestima, nekim drugim ljudima, cisto da malo promijenis i stvoris nove uspomene o kojima bi mogao sanjat u ovakve dane...
Post je objavljen 26.01.2007. u 09:22 sati.