Marketing
Možda bih u ove jutarnje sate dok vani rominja kiša mogla nastaviti priču... prethodni post... ponovno se prisjetiti kako se ta priča vuče odavno... i kako je u jednom trenu bila prekinuta.. zauvijek... a sada se ponovno isprepleće tu... od mojih misli pa nadalje...
Možda bih mogla napisati neki sretan zavšetak... realan za današnjost... onako kako bi to odradila većina ljudi koje susrećem oko sebe... oni koji bi napravili tako samo da zadovolje kriterije i misli svojih prijatelja, poznanika, kolega... ili onih kojih bi to napravili na isti način zbog sebe... zbog svog ponosa i principa... previše opreza koji se nakupio u njihovim životima... i uvukao pod kožu... ili se ne bi uopće osvrtali na cijelu tu priču, jer jednostavno nemaju vremena posvećivati se nečemu iz prošlosti... nečemu što je završilo... i tako treba ostati...
Ali ja... ne...
Čim sam došla doma tu večer znala sam da ću ga ponovno vidjeti... jer nekoliko njegovih riječi i pogleda koje mi je uputio dovodile su do toga... da preispitujem sama sebe i tražim razloge da stanem i zaboravim na sve... da cijeli taj njegov nastup jednostavno izbrišem...
jer tko je on da se tako odjednom može vratiti u moj život?
I preokrenuti ga barem i ovoliko malo kako to čini?...
****************
Prečesto nisam upadala u cijelu tu priču današnjosti po nekim razmišljanjima, ponašanju i gledanju naprijed... mislim, nisam ni previše odskakala, ali puno razmišljanja okoline nije bilo po mom guštu... zato danas i jesam sretna sa već spomenutom hrpicom ljudi oko sebe koji me razumiju... donekle...
Zato je ova priča i krenula dalje... a ne stala na onom glupom trenutku gdje smo oboje na ovaj ili onaj način postupili nepromišljeno... nezrelo... površno... u svakom slučaju najgore od željenog...
I sada... dok se priča i dalje vrti u mojoj glavi... šta reći?
Moram li se opravdavati nekome jer sam ponovno sretna u njegovu društvu?
Moram li obrazlagati dodatno da se smijem njegovovim blesavim forama?
Da uživamo u ispijanju kave i svakoj popušenoj cigareti... svakom osmijehu i sličnim razmišljanjima... svakom novom viđenju...
Ne... nisam takva... a uostalom zašto bih i bila? Zašto bih uživala i sputavala se u istom trenutku... jednom sam tu... jednom proživljavam svaki ovaj trenutak i cijenim ga...
i zato s osmijehom na licu nastavljam upoznavati jednu novu osobu...
Post je objavljen 26.01.2007. u 08:13 sati.