Voli me…
Ne voli me..
Voli me…
Ne voli me…
Voli me…
Ne voli me…
Latice tratinčice padaju po crvenom tepihu stvarajući na njemu bijele mrlje oko njenih nogu.
Vrata se odjednom otvore i hladan vjetar uđe u sobu.
Otpuše sve latice koje su pale na pod i počne se igrati njenom kosom.
Blijedo lice je počelo crvenjeti od hladnoće vjetra.
Ustane i krene prema vratima.
Bosim stopalima je ostavljala tragove na mekom bijelom snijegu.
Tragove su pratile tamno crvene kapi koje su kapale s njenih ruku…
Hodala je i hodala.
Praznih misli.
Bez cilja.
Bez nade.
Daleko.
Prema svjetlu.
Začula je pjev ptica.
Osjetila miris jabuka s cimetom.
Toplinu sunca na svojoj koži…
I tada izgubi svijest.
Post je objavljen 25.01.2007. u 22:47 sati.