dobra večer. sutra bude mjesec dana otkad nisam pisao, bio sam više-manje zauzet, bilo je uglavnom super, ali o tom potom, nije mi trenutno do prepričavanja nekakvih zbunjujuće-mističnih anegdota, toga budete se već načitali.. (iako moj blog čitam uglavnom samo ja, i to jako rijetko..)
prije točno godinu dana umro je moj dobar prijatelj, Lovro, doduše, zadnjih godinu dana od početka njegove bolesti smo se malo udaljili, jer smo praktički obitavali na suprotnim krajevima zemlje, ali smo skupa odrasli, živjeli u istoj ulici, skupa u vrtić, vani radili sranja..
prije točno godinu dana svi su se plakali. a sad više nitko. svi su govorili da im je žao, i da su bili s njim kao braća, a danas sam našao samo jednu osobu koja se sjetila godišnjice.. mene stvarno boli to što je on bio tako mlad, još i godinu mlađi od mene, a već je nestao s lica zemlje.. trudim se pisati čim književnije, jer smatram da tak ljepše izgleda post..
za mene je on još uvijek živ.. i svaki dan kad šećem psa kraj mjesta na kojima smo se igrali rata, svaki dan, svaki jebeni dan me boli to što njega više nema.. ali za mene će on uvijek biti tu.
mislim da ovi lyricsi dočaravaju (donekle) moje misli i raspoloženje, u njima sam našao mjesto za sentimentalnost i žalost za vremenom kad smo ja, Lovro i društvo ubijali vrijeme po ulicama.
oprostite zbog turobnog posta, sledeći bude valjda veseliji. pozdrav+be merry
KOO – Pogled u ništa
ulica njegova djetinjstva spava
svaka je zvijezda na svome mjestu
i sva su mu lica još uvijek ista
sve je to bolan pogled u ništa
otvoreni prezir i plima gorčine
u njegovom glasu sad odaju strah
njegove oči prikrivaju ljubav
on gubi dah
moj grad je društvena tama
groblje za sve moje sne
osjećam zid među nama
tvoj pogled mi govori sve
"kako je teško živjeti ovdje
na svakom koraku njegov je trag"
i svakoga dana - borba sa sviješću
u njemu će vječno trajat taj rat
nitko ne vidi da njegovo lice je tužno
i nitko ne vidi da njegov pogled je plah
Post je objavljen 25.01.2007. u 22:02 sati.