Odlučila sam staviti ovaj post na svoj blog za sve one kojima je teško u život. Samo s jednim ciljem – da shvate da uvijek ima gore. Ana Frank je svoj dnevnik vodila do 4. 8. 1944. kada je u njihovo skrovište provalila policija i sve ih odvela u koncentracione logore. Anin je dnevnik ostao među gomilom starih knjiga i tako ju je nadživio. UMRLA JE U LOGORU, 2 MJESECA PRIJE OSLOBOĐENJA NIZOZEMSKE.
Četvrtak, 19. studenoga 1942.
„Draga Kitty....
........ Bezbroj prijatelja i poznanika doživjelo je strahovitu sudbinu. Večer za večeri tutnje zeleni i sivi vojni kamioni. Nijemci zvone na svakim vratima ispitujući ima li u kući Židova. Ako ih ima, cijela obitelj mora smjesta otići. Ako nikog ne nađu, odlaze u slijedeću kuću. Nitko nema prilike izmaknuti ako se ne sakrije u sklonište. Često idu naokolo sa spiskovima i zvone jedino ako znaju da ih čeka dobar ulov. Ponekad ih puštaju za novac – toliko i toliko po glavi . to je nalik lovu na robove iz starih vremana. Ali nipošto nije šaljivo: odveć je tragično. Uvečer, kad padne mrak, često vidim redove dobrih mirnih ljudi i zaplakane djece kako idu i idu u pratnji takve dvojice koji ih guraju i udaraju dok se gotovo ne sruše. Nitko nije
pošteđen - starci, djeca, trudnice, bolesnici – svi se združuju u povorci smrti......
Srijeda, 13. siječnja 1943.
......... Obitelji se uništavaju, a sve muškarce, žene i djecu razdvajaju. Vraćajući se iz škole, djeca otkrivaju da su njihovi roditelji nestali. Vraćajući se iz kupovine, žene nalaze zatvorene kuće bez svojih obitelji.....
...... Ovdje djeca hodaju u tankoj bluzi i klompama: bez kaputa, bez kape, bez čarapa, a nitko im ne pomaže. Želudac im je prazan, žvaču staru mrkvu da im ne bi krčalo u crijevima, odlaze iz hladnih kuća na hladnu ulicu, a kad stignu u školu, nađu se u još hladnijim učionicama. Da, u Nizozemskoj je toliko loše da bezbroj djece zaustavlja prolaznike i prosjači komadić kruha. Satima bih mogla pripovijedati o patnjama što ih donosi rat, ali bih jedino sebe još više obeshrabrila. Ne možemo učiniti ništa doli čekati što mirnije možemo dok ne dođe kraj toj bijedi. Židovi i kršćani čekaju, čitava zemlja čeka; a mnogi čekaju smrt.......“
Post je objavljen 25.01.2007. u 20:15 sati.