odričem se svoje ljudske strane. uzrokovana je samo mojim tijelom, ja sam više od tijela. mrtva je, previše puta nisam uspjela biti normalna, biti čovjek. mrzim odustajati i mrzim sve što me čini slabom, a zbog ovoga drugog ne želim više biti ljudsko biće. ljudi su slabi, lažni, nemaju razumijevanja za sve što ne stane u stereotipe koje su si stvorili zajedno s predrasudama, lako je na njih utjecati, rade gluposti... zadnji pokušaji uspostavljanja nekakve normalnosti samo su mi još jednom dokazali koliko se razlikujem i da uopće ne bih voljela da je drugačije.
I have failed to be normal for too many times, now it's time for my human-side to finally die!!!
the lust for light, I'm sure that it will fade... (ovdje svjetlo nije u doslovnom smislu, još uvijek ne vidim u mraku)
mogu birati: biti kao svi drugi i gušiti ono što sam stvarno, zadavati si time stalno nove rane... ili biti ono što jesam, a pri tome čak ni ne moram biti tako jako usamljena kao što mi se nekad čini. naime, ja lako prihvaćam druge ljude, problem je u tome što oni mene teško privaćaju ili mi se tako čini jer ne širim veselje kojem svi teže kad pričaju s nekim... ja mnogima nisam osobito zanimljiva jer su mi mnoge teme dosadne i radije pričam o nečemu dubokoumnijem, što vjerojatno zna biti naporno. a meni netko ne mora biti zanimljiv u tom smislu da priča o onome o čemu ja rado pričam - jednostavno volim slušati ljude dok pričaju, makar su mi teme nerijetko nekako isprazne, ali ako su meni isprazne, to ne znači da su ti ljudi glupi ili takvo nešto, ne! ja se zanimam za drugačije stvari nekog oni, i to je u redu...
pokušavala sam ne povrjeđivati nikoga, biti dobra, nikome ne smetati (posebno ovo zadnje)... ali ne isplati se. previše ljudi nije vrijedno toga! ima par koji jesu, ali njih je samo nekoliko. osjećala sam se prečesto iskorištena, jer je tako i bilo, ali jedino sam htjela neki društveni kontakt pa sam sudjelovala - i nakon toga sam se osjećala samo glupo. sad je to gotovo.
Post je objavljen 25.01.2007. u 19:48 sati.