Pregled posta

Toni Gojanović, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Toni
prezime: Gojanović
spol: muško
datum rodenja: 1982 u Šibeniku
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište:

Film i TV:
Karaula (2006) .... Siniša Sirišcevic
-------------------------------------------------

srijeda, 23.11.2005.

TONI GOJANOVIC, NOVA HRVATSKA GLUMACKA ZVIJEZDA IZ ŠIBENIKA
Grlic mi je hrabro otvorio vrata
PRVA, PA GLAVNA: U završnoj fazi je montaža novog filma Rajka Grlica "Karaula", s mladim Šibencaninom Tonijem Gojanovicem, apsolventom Kazališne akademije, u glavnoj ulozi
Šibensku Gimnaziju Toni Gojanovic završio je u godini koja pocinje brojem dva: 2001. Tako i ne može biti nego student cetvrte godine, u ovom slucaju Akademije za kazalište i film u Zagrebu. Šibenskog studoša u Zagrebu Rajko Grlic je odabrao za nositelja glavne uloge u filmu "Karaula", po scenariju Grlica i Ante Tomica.

Zarazio se na MDF-u
Sve je pocelo kad se za malog Tonija uhvatio virus šibenskog Djecjeg festivala, pa školskih Lidrana, školskih priredaba i nastupa.
- Šibenik mi je pomogao da u sebi nešto prepoznam i nije slucajno da je toliko umjetnika poteklo iz ovoga grada!
Toni je na cetvrtoj godini upisao pauzu. Pomalo apsurdno, ali - radi snimanja prvog filma u životu, i to cjelovecernjeg, i to - glavne uloge. Nakon puno truda da se pronade glavni glumac, poslije jedne audicije scenarij je dat u ruke Šibencaninu Toniju Gojanovicu. Upravo on ce se zvati imenom mladoga splitskog likara, vojnika dr. Sirišcevica.

Ne kani se baviti glumom!?
Je li istina da ste pri prvom susretu s Rajkom Grlicem rekli da se i ne mislite baviti glumom?.
- I ne samo to! Najiskrenije sam priznao i da ne znam puno o režiseru Grlicu! Znao sam to ime, ali je stvarno ispalo da nemam pojma o covjeku! I, da... zaista sam rekao to da se ne mislim baviti glumom... To je iznimno zahtjevan posao komu se moraš potpuno posvetiti, no nešto tu ne štima. Glumac je danas prisiljen na kompromise, mediji estradiziraju našu profesiju. Glumci se bave voditeljskim poslom, pjevaju, citaju reklame, svašta rade... Moraju raditi. Ali to nije ono što ja želim i kako zamišljam karijeru. Tad kad sam razgovarao prvi put s Grlicem, više sam znao što ne želim u ovoj profesiji, odatle je i "ispala" ta moja izjava...
Poslije snimljenoga prvog filma što sada misli mladi glumac Toni Gojanovic?
- Prvo, strašno sam zadovoljan tim poslom! Ne mogu objektivno prosudivati svoju ulogu, ali za Rajka Grlica mogu samo reci: veliki meštar! Izmedu svega ostaloga uspio je sastaviti kvalitetnu ekipu ljudi, svi su radili s neskrivenom željom da naprave dobar posao, film koji ce uspjeti. Grlic naprosto zna što hoce, od svakog kadra, scene, glumca. Sad mi se cini da cu sve svoje buduce projekte na neki nacin mjeriti i usporedivati s ovim...
Toni Gojanovic u vezi s poslom kojim se kani baviti ima vrlo odreden stav. Ostavlja dojam covjeka nespremna na kompromise, pa makar ga to stajalo zamišljene odluke - da se nece baviti glumom. Osim po svojim uvjetima! O filmu "Karaula" još kaže:

Film ce sigurno uspjeti
- Cvrsto vjerujem da ce film uspjeti. Ali ima tu još nešto: on bi trebao biti nekakav pilot-projekt, motiv za poticanje koprodukcija na podrucju bivše države. Mislim da je najgori izbor raditi film za svoje vlastito, a tako malo tržište! Na snimanju sam sreo ljude iz drugih sredina i škola, to je fantasticno poticajno, covjek razmjenjuje iskustva i znanja, informacije. Upravo taj "mix", ako se pozitivno usmjeri, može proizvesti prave stvari. Tu smo govorili svatko svojim jezikom i govorom (Toni je u Splitu usavršavao splitski... op.p.) pa i na filmu, ali smo se kužili, da ne govorim koliko je u tome bilo šarma! Meni se cini da je ovo logican korak i da otvara dodatne mogucnosti cijeloj profesiji, pa i s financijske strane, ako hocete! Danas je teže nego ikad, s jedne strane imaš ljude koji predano rade cijeli svoj vijek, a s druge instant-zvijezde koje nicu ko gljive, pojave se, nestanu, stižu nove, nestaju, strašna je ta medijska ekspanzija onih koji se pojavljuju na javnoj sceni, u koju, eto, spada i profesija glumca. Tko želi trajati, mora svoj put zasnovati na radu, ništa od brze slave. Zato je bila prava sreca raditi vec u startu s Rajkom Grlicem, dakom praške škole. A mladi doktor kojega sam igrao, Splicanin, to je uloga koju sam osjetio vrlo bliskom, osjetio sam da se mogu upustiti u nju. No, kažem, ne mogu sasvim objektivno gledati na svoj posao i procjenjivati ga, ali, uživao sam u njemu!

Jordanka GRUBAC

Grlic: Toni je izuzetan

- Toni Gojanovic je najprije sjajan ljudski materijal, a to je osnovna pretpostavka da bi se bilo ozbiljan glumac... Zahvaljujuci tome, godinu dana smo uspješno radili na pripremi njegove uloge, a u filmu Toni je uspio biti više nego ravnopravan "maccima" iza kojih je trideset-cetrdeset pa i više filmova! Jednostavno - napravio je nešto izuzetno. A najteži posao bio je iz njega izbiti ono što Akademija ulije u mlade glumce, onaj jedan zastarjeli nacin kazališne glume iz vremena kad je Akademija nastala... Zapravo je bila sreca da Toni nije ranije igrao pa se lakše mogao transformirati iz jednog u drugi nacin rada. Svi koji su vidjeli materijal, imaju puna usta hvale. Ne znam je li uopce moguc ljepši pocetak necije glumacke karijere!




Toni Gojanovic: To se zove hrabrost

- Sada mogu reci samo jedno: bila je to prava hrabrost za glavnu, i nosecu ulogu filma, odabrati glumca bez iskustva! Znam što uloge znace nama glumcima, a redateljima valjda još i više!
Bila je prava sreca raditi prvi film s nekim tko ima toliko iskustva i znanja, tko me tako znao voditi i od koga sam toliko uspio nauciti!

Još u rubrici:


TONI GOJANOVIC, NOVA HRVATSKA GLUMACKA ZVIJEZDA IZ ŠIBENIKA
Grlic mi je hrabro otvorio vrata

SKRADIN NA IZDISAJU DVOJE NOVOROĐENIH I CAK 60 UMRLIH -
OVOGODIŠNJA JE DEMOGRAFSKA BILANCA GRADA NA KRKI
Grad s pet stotina duša!

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2006


-------------------------------------------------

cetvrtak, 30.3.2006.

ZVIJEZDA JE ROĐENA ŠIBENCANINU, STUDENTU GLUMACKE
AKADEMIJE I TUMACU GLAVNE ULOGE U GRLICEVU FILMU,
MNOGI PRETKAZUJU KARIJERU SLICNU GORANU VIŠNJICU
TONI GOJANOVIC
“Karaula” nije politicki film
Ajmo rec da sam se na dan audicije za “Karaulu” ustao na livu nogu. Sve je zapravo bio veliki splet slucajnosti. Mislio sam se hocu li na audiciju ili necu. Na koncu sam otišao, dobio scenarij, a onda sam procitao i knjigu Ante Tomica i apsolutno se oduševio. Ako sam do tada i imao ikakvih sumnji želim li to raditi, taj tren su isparile
Razgovarao Siniša PAVIC


Toni Gojanovic. Tek su mu 24, a posve je izgledno da ce od njega biti zvijezda, i to ona s pokricem, recimo poput Gorana Višnjica. Obojica Šibencani, obojica glumci, obojica oku, poglavito ženskom, ugodni i obojica skromni neki momci. Gojanovic ce zvijezdom posve vjerojatno postati vec ovoga mjeseca nakon premijera filma “Karaula”, prvo u Skoplju, pa u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu, Splitu i Ljubljani. Film sniman po motivima knjige Ante Tomica “Ništa nas ne smije iznenaditi” režirao je Rajko Grlic, ekipa glumaca je zvjezdana, a glavna uloga medu “veteranima” pripala je rookiju, kojemu je ostao još jedan semestar Akademije dramskih umjetnosti. Svjedoci kažu da je posao odradio sjajno. A malo je falilo da i ne ode na audiciju za ulogu Siniše Sirišcevica.

Medicine Man
Prica kaže da su vas na audiciju jedva dovukli. Da stvar bude gora, još ste bili toliko mrzovoljni da ste ljude uokolo pitali što je to taj Grlic uopce snimio?!
Istina je. Ajmo rec da sam se taj dan ustao na livu nogu. Sve je zapravo bio veliki splet slucajnosti. Na audiciju sam došao preko kolegice Ivane Rošcic koja me predložila Igoru Mirkovicu koji je radio casting za Hrvatsku. Mislio sam se hocu li na audiciju ili necu. Na koncu sam otišao, dobio scenarij u ruku nakon prvog susreta, a onda sam procitao i Antinu knjigu i apsolutno se oduševio. Ako sam do tada i imao ikakvih sumnji želim li to raditi, taj tren su isparile. Lik Siniše strašno mi se svidio.
Kažete kako vas je knjiga oduševila. No, unutra je nekoliko stvari koje mladoga glumca moraju zaplašiti. Recimo, cinjenica da vam valja glumiti vojnika JNA, vojske koja se raspala tako reci prije nego što ste u školu krenuli.
Ništa me nije prepalo, makar sam po citanju knjige shvatio da cu se za film morati pošteno pripremiti, nauciti neke stvari koje ne znam. Recimo, do tada nisam imao nikakve veze s medicinom, a morao sam glumiti covjeka koji je završio medicinu. Išao sam po nekim splitskim ordinacijama kako bih naucio osnovne stvari, recimo davati injekciju. Što se tice vojske, prošao sam ono famozno pravilo službe. Na setu smo, naime, imali cinovnika bivše JNA koji je radio s nama u sklopu priprema za snimanje, od pozdrava do pucanja i cišcenja oružja. A zbog splitskog jezika sam takoder proveo neko vrijeme u Splitu. Šibenski i splitski jesu slicni, ali postoje i stvari koje ih i te kako razlikuju. S tim da smo se na glumackim probama odlucili dozirati jezik. Ipak je Siniša završio fakultet u Zagrebu, pa smo se odlucili za jednu umjereniju varijantu splitskog.
U glumackoj ekipi glumci iz svih republika bivše Jugoslavije, svecane premijere u svim velikim gradovima bivše Jugoslavije, vojska ona bivša JNA - dovoljno da i bez gledanja filma dežurni kriticari zalijepe “Karauli” etiketu jugonostalgicarskog filma.
Mislim da je posve krivo film tako deklarirati, pogotovo prije nego što ga se vidi. Jer, film uistinu nije politicki, baš kao ni knjiga, ni scenarij. Nikome nije bio cilj govoriti o politici. To je jednostavno prica kojoj vojska služi kao pozadina da bi se uopce mogla odviti u svom smjeru. To je ljudska prica koja nema veze s politikom, premda na jedan indirektan nacin progovara o tome što se dogodilo u bivšoj državi i zašto se raspala.
Bogdan Diklic, Sergej Trifunovic, Emir Hadžihafizbegovic, Verica Nadeska, sve velikani glumišta, ali i sve ljudi koji su zanat pekli u posve drugacijim glumackim školama.
Meni je baš ta razlicitost, ta cinjenica da na koncu svi govorimo istim, a opet razlicitim jezikom, bila strašno zanimljiva. Bila mi je neizmjerna škola samo gledati recimo jednog Bogdana Diklica kako radi. Strašno puno sam naucio, jer svatko tu igra na drugaciji nacin, svatko ima neke svoje metode. Pokupiti od toga bogatstva nešto za sebe bilo je neizmjerno iskustvo.
Film tek cekaju prave premijere, no vatreno krštenje ste prošli, i to u Splitu, u konobi “Kod Hvaranina”, pred publikom najblaže receno oštra jezika.
To je baš bilo vatreno krštenje, jer prvi put se film odvrtio pred publikom koja nije sudjelovala u samom projektu. Prošlo je dosta burno, ali reagirali su lipo. Lepa (Smoje op.a.) je zadovoljna. To je meni najbitnije.

U zagrljaju partnerice
Ta je publika posebno burno pozdravila scene u kojima ste bez ijedne krpice na sebi u zagrljaju partnerice Vere Nadeske. Koliko je te scene bilo teško odigrati glumcu kojeg Akademija prije svega sprema za domaci, do grla obuceni teatar?
Kada jedanput nestane srama, jer ipak curu, ženu, partnericu ne znate, onda je lako. Ma Rajko je vrlo mudro te scene ostavio za kraj snimanja. Htio je da se Verica i ja bolje upoznamo, smatrao je da ce to naše privatno prijateljstvo rodeno tijekom snimanja rezultirati boljim scenama, što se na koncu pokazalo tocnim. U trenutku kada smo krenuli raditi te scene, Verica i ja smo se vec dobro upoznali. Izgradili smo uzajamno povjerenje i zapravo je bio gušt raditi te scene. Makar, moram priznati da sam mislio da ce to biti lakše odglumiti, a zapravo iza scena koje izgledaju lagano i lepršavo stoji jako puno rada. Nije ih baš lako raditi.
Sad je jedino pitanje što ce mater na to reci?
E, to cemo tek vidit!


Nema koristi od brze slave

Paralela s karijerom Gorana Višnjica namece se sama od sebe. Sve je tu da u cas postanete ljubimac svih, pogotovo žena. No od slave takvog tipa bježite ko vrag od tamjana. Sve radite izrazito skromno i s mjerom.
- Ma, nije da bježim, nego je glupo samog sebe tako doživljavati. To mogu drugi, a bilo bi malo nastrano sebe gledati kroz tu prizmu. No, ako je to uistinu tako, ja sam više nego sretan i zadovoljan. A što se tice skromnosti, jednostavno mislim da od brze slave i prevelikog eksponiranja nitko nije imao koristi. Mladi glumci bi jednostavno trebali znati sacuvati sebe, misliti malo dugorocnije.

Vera Nadeska: Postali smo prijatelji

Jako sam sretna što sam upoznala Tonija i što sam uopce bila dio ekipe ovoga projekta. Ono najvrjednije od svega je cinjenica da su se oko filma okupili ljudi koji su i nakon završetka snimanja ostali pravi prijatelji - kazala nam je Vera Nadeska, makedonska glumica i u filmu ona s kojom Siniša Sirišcevic vatreno ljubuje. Verica veli kako je s Tonijem izvrsno suradivala, a zahvaljujuci, kako rece, Tonijevoj otvorenosti i suradnji uopce nije smetala cinjenica da je Toniju to prvo glumacko iskustvo na filmu. Ni cinjenica da govore “istim, a razlicitim jezikom” nije bila problem.
- Razumjeli smo se odlicno, toliko dobro da zapravo jezik u jednom trenu uopce više nije bio važan. Ja film još nisam vidjela, ali jednostavno osjecam da je sve u redu, jer je atmosfera na setu bila izvanredna, a to onda ne može uroditi lošim - rekla nam je Nadeska.


Još u rubrici:


ŠTIKLA U OKU ZA JEDNE VRSNA VODITELJICA, ZA DRUGE TEK KRALJICA
JET SETA, ZA SEBE KAŽE KAKO JE NEPRAVEDNO ZAPOSTAVLJENA
VLATKA POKOS Šutnja nije zlato

ZVIJEZDA JE ROĐENA ŠIBENCANINU, STUDENTU GLUMACKE
AKADEMIJE I TUMACU GLAVNE ULOGE U GRLICEVU FILMU,
MNOGI PRETKAZUJU KARIJERU SLICNU GORANU VIŠNJICU
TONI GOJANOVIC
“Karaula” nije politicki film

JOŠ U PRILOGU REFLEKTOR

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2006.



-------------------------------------------------
Filmski net
Lijepi Serge Karaule ili Intervju s Tonijem Gojanovicem
Marlboro man, vestern kadrovi, panjugoslavenska produkcija, beogradski rock'n' roll i novi val - eto, majko, na što se fura Rajko!

Medunarodna produkcija, dakle, uz sudjelovanje Austrije, Engleske i Francuske, prvi put (kao što se neminovno voli isticati) nakon raspada SFRJ vrijedno udružuje snage filmskih radnika s podrucja Hrvatske, Makedonije, Srbije, Slovenije i Bosne i Hercegovine, nasmiješeno ispostavlja filmski projekt 'Karaula' koji se u posljednje vrijeme, na nekim inim mjestima diljem svih tih država, nešto ucestalo tajno projicira.

Ne volimo tajnovitost, osim ako ne dolazi iz srednje Amerike, ali znamo sinopsis filma, kao i tematiku koju Tomic teži obraditi u njegovom predlošku, romanu 'Ništa nas ne smije iznenaditi'. Stoga, podsjetimo se, karaule bijahu izdvojene, pogranicne, vojne utvrde sa svrhom patroliranja (karauliranja) nadležnog podrucja uz granicu ilitiga - jugoslavenski rangeri imaju najljepše žene (Rajko Norris ne spava, on ceka).

Filmska radnja pak ove karaule JNA je smještena na albansko-makedonskoj granici, anno domini 1987., a svoj tijek zapocinje zapletom preuzetim iz komedije situacije kad tamošnji porucnik saznaje da je zaražen sifilisom, te ne bi li prikrio tu cinjenicu od žene, proglašava trotjedno izvanredno stanje (toliko je, naime, vremena potrebno da se izlijeci) uzrokovano dojavom o 'grupisanju Albanaca'. Komedija situacije potom usporenim, kaubojskim ritmom prerasta u komedije karaktera i naravi s neocekivanim grand finaleom totalnog masakra;- no, ništa nas ne smije iznenaditi!

Ništa nas ne smije iznenaditi!


Strogo produkcijski gledano film je sniman na autenticnim lokacijama u Bitoli i u nacionalnom parku Galicica, iznad Ohridskog jezera. Korištene su tri kamere, 35-ica, scenarij potpisuju Ante Tomic i Rajko Grlic, ujedno i redatelj, Grlicev asistent je Igor Mirkovic (hm, je'l to on birao hitove epohe?), glavni producent Ademir Kenovic, kamera - Slobodan Trninic, glazba – Goran Bregovic, montaža - Andrija Zafranovic…

I evo nas kod famozne glumacke podjele ciji nam je clan i bio povodom intervjua: Toni Gojanovic, mladi Šibencanin koji igra glavnu mušku ulogu, svoju debitantsku, apsolvent glume na zagrebackoj ADU koju upisuje ak.god. 2001/2002. '...mladani Toni ima ulogu prilicno angažovanog .ebaca, da se tako izrazim, ima cak i šanse da se posle ovog filma ubaci u produkcije onih balkano - pseudo - latino novela, ako mu zafali filmskih uloga, ima potencijala za slamanje devojackih srca..', slikovito ga je opisala beogradska kolegica.

Uz njega nastupaju miljenik beogradske publike, a i šire Sergej Trifunovic, potom nešto iskusniji macori Emir Hadžihafisbegovic i Bogdan Diklic, mmm makedonska glumica Verica Nedevska i spešl gest apirjns baj Halid Bešlic, u krupnom planu, naravno (ako ne izrežu iz montaže do službenog prikazivanja – ma, nece). Za intro pametnome dosta, pocastimo se radije možebitnom, buducom, ekranskom zvijezdom: Toni Skromni!!!!

Toni Gojanovic


Poput cijelog projekta koji je bio iznimno zahtjevan produkcijski, i sami su castingsi bili neumoljivo dugotrajni i iscrpljujuci (Grlic je poznata cjepidlaka) – obuhvacali su sve zemlje sudionice, a za tvoju ulogu nema tko se nije natjecao, od onih poznatih nam glumaca, do nepoznatih, poput tebe. Što je objektivno presudilo, po tvom mišljenju?
Kada odabire glumca svaki redatelj unaprijed zna što traži. Ja sam samo bio najbliže onome kako je Rajko zamišljao Sinišu.

Grlic je izjavio da si na casting došao 'krajnje mrzovoljan' i pitao Igora cime se on (Rajko) to bavi i je li vec snimio neki film. Zatim si mu rekao da se ti zapravo i ne želiš baviti glumom. Simpaticna prica. Kako sad na tu epizodu gledaš?
S jednim velikim i zadovoljnim osmijehom.

Grlic te ipak tri puta vracao? Kako je ta procedura izgledala?
Rajko ne dijeli teško samo glumacke uloge, vec i svakog clana ekipe pažljivo odabire. Ja tada nisam imao nikakvog iskustva pred kamerom i bio sam na trecoj godini akademije. Ušao je u veliki rizik uzevši mene da igram glavnu ulogu. Nikad se ne zna kako ce se mladi glumac snaci i nositi ne samo s ulogom, vec i sa svom odgovornošcu, stresom i svim onim nesvakidašnjim uvjetima koji vladaju na filmskom setu.

Osam mjeseci si radio na svojoj ulozi. Koju je metodologiju rada redatelj koristio i kako si na nju uzvracao? Jeste li se uspjeli 'usuglasiti'?
Ne bih rekao da sam svih osam mjeseci proveo radeci na ulozi, ali taj vremenski period znacio je puno u razvijanju svijesti o tome što me ceka i dao mi priliku da se psihicki pripremim. U tom me je razdoblju Rajko bolje upoznao i shvatio kako funkcioniram kao glumac i kao osoba.

Ništa bez Bogdana Diklica


Glavni glumacki partner ti je medijska zvijezda Sergej Trifunovic koji igra tvog najboljeg prijatelja. Je li bilo rivalstva izmedu vas dvojice? Onog muškog (privatnog) i jasno, glumackog (poslovnog)?
Sergej ima toliko iskustva pred kamerama i dobro zna da gluma nije samacka disciplina, vec da je scena samo onoliko dobra koliko su dobri svi glumci koji ju cine. Puno mi je pomogao, narocito za glumackih proba.

Igraš s iskusnim glumackim imenima. Smatraš li to pozitivnim debitantskim iskustvima, ili si ponekad priželjkivao sebi po statusu ravnopravne partnere?
Dok s nekim glumiš ne razmišljaš o njegovom statusu i ne smije te sputavati strahopoštovanje. Te stvari mogu samo omesti glumca, ako ih ne izbaci iz svijesti dok radi. Partneri u sceni moraju biti ravnopravni, a njihovi odnosi onakvi kakve zahtijeva uloga. Naravno da gore navedeno privatno osjecam prema kolegama s kojima sam radio. Bila je velika škola raditi sa i uciti od Emira Hadžihafisbegovica, Sergeja Trifunovica, Verice Nedeske i Bogdana Diklica.

Tko, dakle, dobiva 'Malenu' izvan filma?
U ovom slucaju to je njezin suprug.

Na koji nacin si se pripremao za snimanje, samostalno i s partnerima i koji je to bio presudan trenutak u kojem si osjetio ulogu kao svoju? Kad si 'ubo'?
Radio sam na jeziku, proveo neko vrijeme u bolnici po raznim odjelima… Svi smo prošli ubrzanu vojnu obuku, ophodenje s oružjem, pravila službe itd. Svi glumci su došli mjesec dana prije snimanja na Ohrid na glumacke probe. Bilo je to prvih dana snimanja u Bitoli. Sjecam se da je Rajko nakon jednog 'kupljenog' kadra došao k meni i rekao: 'Došao nam je Siniša'.

Lijepa slika


Film se referira na jedan konkretni glazbeni milje druge polovice 80ih – Idoli, Partbrejkersi, Elektricni orgazam… Je li to glazba na kojoj si i ti odrastao i kakvu je ulogu imala pri gradenju tvog lika s obzirom da u filmu gradi jednu specificnu dramaturšku liniju backgrounda pojedinih karaktera, ali i autorov komentar situacije odsluženja vojnog roka u JNA?
Ja sam ipak odrastao uz neku drugu glazbu. Dobri bendovi nose u svojim pjesmama duh vremena u kojem nastaju tako da mi je ta glazba pomogla da dobijem odmak od svog osobnog ukusa i približim se karakteru Siniše.

A Halid Bešlic?
Malo je malo dana.....

• A jesi li procitao roman? I jesi li uopce upoznat s književnom radom Ante Tomica?
/bez odgovora/
• I konacno, jesi li sad pogledao neke Grliceve filmove? Nabroji tri!
/bez odgovora/
• I, hoceš li se onda nastaviti baviti glumom?
/bez odgovora/

Do službene projekcije, zdravo nam ostajte…

Popricala Irena Curik


i.c. 05.03.2006.

Procitajte i ...
Karaula nagraduje!!!
Karaula nagraduje

-------------------------------------------------
Gloria, 586
TONI GOJANOVIC

Zvijezda je rodena

Glavna uloga u 'Karauli' je dobar start za mladog (24) studenta glume koji živi u vlastitom svijetu mašte i Tolkienovih bajki, obavljajuci sam kucanske poslove u podstanarskom stanu u Zagrebu, a na raspoloženje mu, kao pravom Mediterancu, najviše utjece južina, cak i kad je rijec o audiciji ili gala premijerama



Napisao Kruno Petrinovic
Snimili: Vedran Peteh i Saša Buric

Malo je glumaca kojima je vec prva uloga presudno odredila cijeli tijek karijere. Jedan od takvih mogao bi biti 24-godišnji Šibencanin Toni Gojanovic, kojemu je redatelj Rajko Grlic povjerio glavnu ulogu rocnika Siniše Sirišcevica u svom filmu "Karaula". Taj film se ovih dana premijerno prikazuje u cak pet zemalja: Makedoniji, Srbiji i Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji, i zasigurno je jedan od najambicioznije zamišljenih projekata u regiji u posljednjih petnaest godina.
Naime, deseti igrani film zagrebackog redatelja Rajka Grlica ("Samo jednom se ljubi", "Za srecu je potrebno troje", "Štefica Cvek u raljama života", "Caruga"), osnivaca Motovun film festivala, nastao je prema romanu "Ništa nas ne smije iznenaditi" splitskog književnika Ante Tomica, a u njegovu produkciju ukljuceni su timovi i glumci iz svih pet prije spomenutih zemalja. U toj crnohumornoj ljubavnoj drami, cija se radnja odvija 1987. u karauli na granici izmedu Makedonije i Albanije, student cetvrte godine glume Toni Gojanovic igra lijecnika, koji se na odsluženju vojnog roka u JNA zatekne u trenutku kad njegov zapovjednik sazna da je obolio od sifilisa. Zbog toga se tri tjedna ne želi vratiti kuci, supruzi, nego u karauli inscenira ratno stanje koje ce potrajati dok se ne izlijeci.
Iako mu je to prva filmska premijera, Toni Gojanovic je bez treme otputovao na turneju po zemljama bivše države.
Premijera uz burek

- Znam da smo napravili dobar posao i vjerujem da ce gledatelji u kinu uživati - kaže Toni, koji je na domjenku u skopskoj diskoteci Be Two, nakon svjetske premijere filma 20. ožujka, prvi put iskusio što znaci teret slave i popularnosti: doslovce su ga opsjedale djevojke, želeci mu cestitati, novinari su se otimali za njegove izjave, a kolege se nisu mogli nacuditi kako je lako, iako bez prethodnog iskustva, na svojim ledima iznio zahtjevnu ulogu.
Zbunjen i pomalo ustrašen tolikom pažnjom, Toni je vrlo brzo napustio zabavu te s redateljem Rajkom Grlicem i snimateljem Slobodanom Trninicem svoju veliku noc oko pola jedan ujutro završio u obližnjoj pekarnici - uz burek i jogurt.
- Tako smo završili i posljednji dan snimanja, možda odlasci na burek u našem slucaju postanu tradicija - smije se Toni Gojanovic koji se najviše veseli splitskoj premijeri, na kojoj ce u publici sjediti i njegovi roditelji te prijatelji iz Šibenika.
Svi koji su ga upoznali, Tonija opisuju kao dragu, ali zatvorenu osobu koja živi u svom svijetu, cije su najvažnije odrednice Tolkienove price i znanstveno-fantasticni filmovi. Prvi ucitelj glume bio mu je Pero Mioc, voditelj dramske sekcije u Šibenskom gradskom kazalištu, najzaslužniji i za pocetke slavnog Šibencanina Gorana Višnjica. Mioc danas o tome kaže:
- Na prvi pogled mi je i u Goranovom i Tonijevom slucaju bilo jasno da je rijec o izvanserijskim talentima. No, to je samo prva stepenica: bude li se sve poklopilo, nema sumnje da bismo nakon Gorana i u Toniju mogli dobiti novog velikog glumca. Pogotovo, ako je u meduvremenu shvatio da se probe ne smiju prespavati, što mu se u gimnazijskim danima znalo dogadati - smije se Mioc.
Ljubav za kazalište, kojim se Toni amaterski bavio od osnovne škole u Šibeniku, s vremenom je rasla i za njega nije bilo dvojbe oko odabira studija. Iako, dodaje Toni, koji potjece iz radnicke obitelji, roditeljima nije bilo osobito drago kada su culi kakvi su mu planovi. No, kako su znali da im je sin ozbiljan i ustrajan te da voli glumu, podržali su ga u odluci. Tako se Toni otisnuo u Zagreb na Akademiju dramske umjetnosti.

Nisam se dao impresionirati

- Na dan prijamnog ispita valjda nije bila južina, pa sam bio dobro raspoložen i upao iz prve - komentira Toni, kojem, kao pravom Mediterancu, klimatske okolnosti diktiraju raspoloženje bez obzira gdje se i u kakvoj situaciji nalazi. Uostalom, utjecale su i na dobivanje uloge u 'Karauli', priznaje mladi glumac.
- Pojavio sam se na audiciji, a da cak nisam znao niti tko je Rajko Grlic i što je sve dotad u životu napravio. Kako je taj dan u Zagrebu bila žestoka južina, pred kišu, bio sam loše raspoložen, cak mrzovoljan, i nicim se nisam dao impresionirati. Vjerojatno se takvo moje ponašanje Rajku svidjelo. Stavio je na kocku cijeli film odabravši glumca bez iskustva. No, nakon prvog dana snimanja uhvatio me pod ruku i rekao mi: "Više ne sumnjam da ti sve to možeš". I to me smirilo.
Svoj život u Zagrebu Toni opisuje jednostavno:
- Podstanar sam, sve kucanske poslove obavljam sam: kuham, glacam, perem... U nuždi covjek sve nauci. Iako sam jedinac, majka me nije razmazila.
Od prvog ozbiljnog honorara, nastavlja, nije si priuštio niti jednu vecu stvar i trošit ce ga na svakodnevne potrebe, a o djevojci ne želi pricati, smatrajuci to dijelom intime koji želi zadržati za sebe.




Post je objavljen 27.01.2007. u 00:00 sati.