Marketing
NE MOŽEŠ POBJEĆI SUZAMA
Da. Ljudi moji. Opet sam na početku. Na jebenom, dosadnom početku. Prekinuo sam sa dečkom jučer. Prekinuo sam vezu za koju sam mislio da će trajati vječno. U zadnje vrijeme sam preko telefonskih razgovora shvatio da nešto nije bilo sasvim u redu. Svaki put kad bih mu rekao: volim te, on ne bi rekao ništa. I to me full brinulo. I jučer sam ga pitao zašto to. I tako je sve počelo. Ili bolje rečeno, završilo. Da skratim priču, mlad je, zbunjen je, misli da me više ne voli kao na početku veze, treba mu vremena... Ne da mi se naširoko o tome jer zbilja nemam više živaca opet sve to prepričavati. Kako se osjećam? Ljuto i razočarano. Mislio sam da je to to. Ali nije. Mislio sam da ću jako dugo biti sretan. Ali nisam. Opet sam sam. I ne želim ostati sam sa svojim mislima jer će mi se sve vratiti. Svi naši sretni trenuci. Svi osmijesi. Zagrljaji. Poljupci. I onda bih mogao puknuti. Skoro i jesam. Danas u busu. Jednostavno su mi u par navrata suze navrle na oči ali sam se nekako uspio kontrolirati. Cijeli dan sam bio na faksu, a zapravo sam želio biti kod kuće i pošteno se isplakati. Ovako nisam mogao. Ne pred drugima. Jer ne volim plakati. Ne volim bol. Ali me sada boli. Ne previše ali dovoljno da mi bude teško. Ne prođe minuta a da ne pomislim na njega. Volim li ga? Naravno da ga volim. Uvijek ću ga voljeti. Ako i ne na isti način, onda na neki drugi. Isprva nisam bio svjestan što mi se desilo. Nisam imao osjećaj da sam nekog izgubio. nakon tog prekida smo ja i frendica išli u Global se malo isplesat. I zbilja mi je to trebalo. Mjuza je bila genijalna i zaboravio sam u potpunosti na sve to. Crno vino je učinilo svoje. Skakao sam, plesao sam, pjevao, vrištao i jebeno se zabavio. Nisam već dugo. Možda nije tipična stvar koju želite napraviti nakon prekida, ali meni je pomoglo. Naravno, samo tih par sati. Na kraju dana sam opet sam u krevetu sa svojim mislima. I znam da suzama neću moći pobjeći.
Ako se i dogode, neću se boriti protiv njih. Sve je bolje kada se isplačem. Trebam izbaciti svu tu negativnu energiju i usmjeriti je u nešto drugo. Da ne počnem misliti ponovno. Želio bih samo zahvaliti mojim dragim blogerima Nittyju i Njokichu koji su me tješili jučer kada mi je bilo teško. I mojim curama s faksa također jer razumiju kako mi je bilo. Zbilja, bez tople prijateljske riječi i osmijeha ne bih se barem malo mogao oraspoložiti. A vi mi dragi moji uvijek uspijete izmamiti osmijeh na lice. Sve vas volim. Pusa!
Post je objavljen 25.01.2007. u 18:24 sati.